Iako su komunističkim vlastima u Jugoslaviji bila »puna usta« jednakosti svih ljudi, kada je riječ o dostupnosti arhivske građe, često je vrijedilo pravilo – samo za izabrane! O tome govori zabilješka hrvatske Službe državne sigurnosti:
»RSUP SR HRVATSKE
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI
V. ODJEL
Zagreb, 5. 5. 1983.
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 broj 50/34 ‘DR. ALOJZIJE STEPINAC – IZJAVA SVEĆENIKA ŽUŽEKA I KOKOTA u povodu njegova hapšenja’, sastoji se od 5 strana.
Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan DS.
NAPOMENA: Predlaže se da se predmet uništi.
Grubić Mate« (kutija 3, omot 41, 011)
A »predmet« je trebalo uništiti jer dokazuje nadbiskupove intervencije za uhićene pravoslavke u izjavi glinskoga župnika Franca Žužeka i protivljenje ustaškomu režimu u izjavi tadašnjega župnika u Draganiću Ivana Kokota, koji je surađivao s partizanima:
»- 1-
I Z J A V A
Dana 29. VII. 1941. došao je s oko 50 mladih ustaša u Glinu dopukovnik Rolf. Odmah je dao uhapsiti sve Srpkinje, većim dijelom udovice onih, koji su bili poklani 12.V.1941. Pošteđenih je bilo samo par njih, koje su imale neke novčane veze sa Štedionom tadanjeg ministra Dr. Puka.
Ja sam se baš vratio iz poreske uprave i sreo na ulici jednu grupu uhapšenica, koje su mi plačući kazale: ‘Eto, kad ste nas primili u katoličku Crkvu, vi ste nama kazali, da se ničega ne trebamo bojati!’ Ja odvratim odmah: ‘Obratit ću se na Nadbiskupa za vas.’
Otišao sam na Kotarsku oblast i zamolio ondašnjeg Kotarskog predstojnika Impera, neka se pobrine, da ove ne budu poubijane, a on mi odvrati: ‘Što ja mogu kad je dopukovnik Rolf preuzeo vlast u Kotaru? A osim toga znate, da protiv Puka i Jereca (ovaj potonji je bio veliki župan u Petrinji, inače pijanica, ženskar i prevarant) ja ništa ne mogu.’
Otišao sam onda k dopuk. ust. Rolfu (čovjek od nekih 50 godina sav sijed) i rekao mu: ‘Žene i djevojke koje su danas uhapšene, prešle su na katolicizam. Ministarstvo unutar. poslova pak je odredilo, da imadu takove osobe ista prava kao i svi ostali državljani, sam preuzv. Nadbiskup zagrebački dobio je od ministra lično u tom pogledu potvrdu ove odredbe, Crkva bi se previše igrala kad bi se uhapšenicima što dogodilo na žao’. Opazio sam na licu Rolfovom, da mu je ova opaska vrlo neugodna pa mi je odvratio: ‘Ja imam samo nalog uhapsiti ih i predati sudu.’ Vidjelo se da me se želi što prije riješiti.
Na sudu, gdje sam se javio, rekoše mi da o tome ništa ne znadu već da se Rolf samo služi sa zatvorom kao lokalom.
Nakon sveg što su ovđe radili ustaše pod egidom zloglasnog Puka i Jereca, meni je bilo odmah jasno, da će sve ove osobe biti sljedeće noći nekud odvedene i poubijane, zato sam odmah otišao opet do kotarskog predstojnika Impera i zamolio ga, da mi dade dozvolu da mogu uz njegov telefon razgovarati s nadbiskupom. Dozvolio mi je i primijetio, neka pazim što govorim, jer sjedi na pošti kod telefona jedan ustaša.
Nazvao sam nadbiskupski duhovni stol; javio se portir; zamolih ga, da pozove g. Nadb. tajnika, a malo zatim javio se, čini mi se, g. dr. Stjepan Lacković, kojemu sam većinom latinskim jezikom (ustaša kod telefona na pošti!) rastumačio o čemu se radi. G. tajnik mi odgovori, da preuzvišenog nadbiskupa nema kod kuće a da će se – budući je stvar delikatna, odmah potražiti, neka ostanem samo kod telefona. Bilo je baš podne, kod mene je bio tog dana J. Crnković, onda upravitelj župe u Cirkveni a danas supsidijar kod Svete Marije i moj rođak Josip Žužek, sada kateheta u Kranju i moj pomoćnik Franc K. Bratušek iz lavatinske biskupije, zato sam otišao kući i zamolio prije dežurnog činovnika na kotarskoj oblasti Stjepana Klobučara neka bi me – župni je stan udaljen samo koji minut – odmah zvao, kad bi me g. nadb. tajnik pozvao.
Bili smo baš kod stola kad pokuca netko na vrata. Ulazi sam ust. dopuk. Rolf te mi mrkim licem kaže: ‘U taj čas dobio sam od Poglavnika naređenje, da se ispuste sve osobe, koje su prešle na katolicizam; Vi župniče, otići ćete u 2 sata sa kotarskim pretstojnikom Imperom u zatvor te pročitati imena prelaznica, održati njima govor, neka se čuvaju, jer čim bi koja išta pisnula (ipsissima verba!) biti će uhapšena, a onda ne će ničija (mislio je dakako na preuzv. g. Nadbiskupa) intervencija pomoći.’
U 3 sata – u 2 sata nije bilo ni jednog stražara, otišao sam sa Imperom u sudske zatvore gdje sam sakupljenima rekao kome se imadu zahvaliti za oslobodjenje, pa dok je Imper otišao po cigarete, otvorio sam ulazna velika vrata i gotovo sve uhapšenice izveo napolje. Bilo je plača od ganuća.
Na večer je sin tamničara moj učenik na glinskoj gimnaziji Krnic, doveo k meni u stan i ostale, koje nismo mogli odmah pustiti, jer su bile pravoslavke, moja sestra i ja sakrili smo ih nekoliko u podrum a druge na tavan – a oko 11 sati u noći uputismo ih prema smjeru, gdje nije bilo ustaške straže i tako su otišle svojim kućama, jer je bilo cestom uhapšeno mnogo pravoslavki – sviju sa Glinjankama cca 150.
Drugog dana došao je k meni Pukov i Jerecov exponent, zloglasni Vidaković, brat ubojice upravitelja župe u Bučici, Vedrine, te mi je oštro rekao: ‘Vi ste jučer ispraznili sudske zatvore, vi ćete odgovarati, osobito što u hrvatskoj državi kao Slovenac nemate nikakovog
– 2 –
prava.’ A ja njemu: ‘Znajte, da sam radi hrvatstva bio godine 1923. protjeran iz Istre, zar ću biti u Hrvatskoj ovako nagrađivan? Uostalom ja nijesam ovdje ništa posrijedi – neka zato odgovara zagreb. nadbiskup.’
No, ima danas i u Glini i u selima oko Gline još na životu onih žena, koje su bile spašene na intervenciju g. nadbiskupa Dr. Alojzija Stepinca, a koje se neprestano sa zahvalnošću sjećaju Onoga, kojemu duguju da su ostale na životu.
Sve et supra (i više, op.a.) može potvrditi i g. J. Crnković supsidijar kod Sv. Marije.
U Glini, 10. studenog 1945.
Fr. Žužek župnik«
(kutija 3, omot 41, 012 i 013)
Svakako treba istaknuti da ni jedna spašena pravoslavka nije smjela svjedočiti na suđenju nadbiskupu! No zato je kasnija komunističko-velikosrpska historiografija optužila nadbiskupa Stepinca za sudjelovanje u »glinskom zločinu«. Nije bolje prošao ni župnik Franc Žužek, kojemu je prilijepljena monstruozna i ničim potkrijepljena optužnica da je bio ni manje ni više nego – »sudionik pokolja«!
NASTAVLJA SE
