O MORALNOSTI SE NAJBOLJE UČI DOBRIM PRIMJERIMA Zašto su bake i djedovi tako važni u odgoju djece?

Foto: Shutterstock
Roditelji, bake i djedovi svojim primjerom svakodnevno pokazuju djeci što valja, a što ne valja činiti i kako se ponašati. Tako svakidašnjica iznjedrava pojedine obiteljske i osobne navike koje mogu biti oplemenjujuće i pozitivne

U moralnom odgoju potrebna je strpljivost. Netko je s pravom dobro rekao da nije pravi odgojitelj onaj koji nakon što je pojedinu stvar ponovio 99 puta, ne zna tu istu stvar izreći i po stoti put, ali na način kao da govori o posve novoj stvari! Roditelji, bake i djedovi svojim primjerom svakodnevno pokazuju djeci što valja, a što ne valja činiti i kako se ponašati. Tako svakidašnjica iznjedrava pojedine obiteljske i osobne navike koje mogu biti oplemenjujuće i pozitivne. One čine zdrav temelj za razvoj emocija, usvajanje moralnih norma i vrjednota.

Najbolje se uči o moralnosti dobrim primjerima za oponašanje i moralnom, pravednom okolinom. Zbog toga su molitveni život, ljubav, dobrota, čestitost i moralnost roditelja, a posebice baka i djedova, veoma važni za cijelu obitelj. Njihov primjeri dobrote, požrtvovnosti, molitve i strpljenja pamte se generacijama. Priče baka i djedova ostaju trajna uspomena u generacijskom sjećanju. Postoje i druge kvalitetne priče koje mogu pročitati roditelji ili bake i djedovi i uz pomoć rasprave o moralnim dvojbama potaknuti razvoj moralnoga znanja.

Priče baka i djedova ostaju trajna uspomena u generacijskom sjećanju. Postoje i druge kvalitetne priče koje mogu pročitati roditelji ili bake i djedovi i uz pomoć rasprave o moralnim dvojbama potaknuti razvoj moralnoga znanja

Cijeli izbor takvih priča nalazi se u knjizi autorica Dubravke Težak i Mire Čudina-Obradović pod naslovom »Priče o dobru, priče o zlu«. Tu su priče o šegrtu Hlapiću, Malom princu i lisici, Josipu Egipatskom, o Pinokiju, kao i mnoge druge poučne priče. One nude priliku za uživljavanje u tuđe uloge i potiču razvoj moralnoga prosuđivanja. Raspravom o pravilnom postupanju kada se osoba nađe pred izborom između dobroga i lošega, priče iz svakodnevnoga života i iz filmova, mogu potaknuti usvajanje moralnih vrijednosti. Te rasprave primjerene su za djecu od 6 do 12 godina jer mogu pozitivno utjecati na moralni razvoj. Nešto kasnije, od 13. do 18. godine pomažu djeci da se snađu u novim, složenijim mjerilima dobra i zla. U dobi od tri do šest godina treba ponuditi priče o pravilima pristojnosti, podizanju svijesti o vlastitim i tuđim emocijama, razvijanju osobne odgovornosti, razumijevanju zašto se nešto ne smije preko emocionalnih posljedica za druge.

Djeci treba omogućiti razvoj svijesti, imenovanje i razlikovanje osjećaja ljubavi, zavisti, ljubomore i sl., zatim tražiti osobnu odgovornost u primjeni moralnih pravila. Također treba razjasniti nepovrjedivost moralnih pravila pojmovima milosrđa, oprosta, uzimanjem u obzir okolnosti, upozoriti na krutost u doslovnom shvaćanju pravde i sl. U razdoblju adolescencije treba omogućiti razlikovanje društvenih dogovora od moralnih načela. Tada treba raditi na prihvaćanju načela plemenitosti i humanosti, izgradnji ljestvice vrjednota te razlikovanju i različitom vrjednovanju materijalnih, duhovnih i ljudskih vrijednosti.

U adolescenciji je spolni odgoj koji štiti osjećaj stida neizmjerno vrijedan. Stid je prirodna obrana čovjeka koja čuva njegovu intimu od toga da ga se učini pukim objektom. Osobito spolni odgoj treba posvetiti pažnju odgoju za iskazivanje ljubavi. To je odgoj brige za drugoga, za nježnost punu poštovanja i za dragocjenost različitosti. Ona svakomu pokazuje mogućnost da nadiđe svoja ograničenja i otvori se prihvaćanju drugoga.