Poštovani! Na nedavnom roditeljskom sastanku u našoj župi za primanje sakramenta krizme rečeno nam je da od ove godine kumovi krizmanicima ne mogu biti mlađi od 18 godina jer je tako odredila Sinoda u Zagrebu. Iznenadila nas je ta odluka jer nigdje o tome nismo čitali. Je li to istina? Ako jest, zašto je donesena ta odluka?
Čitateljica
Dokument »Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije – Izjave i odluke« dostupan je na internetu u cijelosti od 2022. godine, a počeo je vrijediti na Božić, 25. prosinca 2022. Podijeljen je u više poglavlja, a u paragrafu 6 broja 68 govori se o krizmi i piše: »Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta.« Zadaća je kuma pomagati krizmaniku, pa treba »pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan« da tu zadaću ispunjava uz neke uvjete. A među uvjetima se nabrajaju: da je dovoljno zreo za preuzimanje kumstva, da pripada Katoličkoj Crkvi i da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije. Isto tako, kum na krizmi ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan, a kum ne može biti ni netko tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici. Osim što se prethodno navodi da kum mora biti dovoljno zreo, u tom se paragrafu na kraju navodi: »Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja«, što može upućivati i na to da bi kum trebao biti punoljetan. Premda tako formuliran odgovor u dokumentu koji smo naveli nismo pronašli, logičnim nam se čini župnikov zaključak da bi se za kuma na krizmi morale birati »dovoljno zrele« osobe, dakle ne mlađi od 18 godina.
Često u posljednje vrijeme čujem izraz »opatice«. I to čak od svećenika i drugih crkvenih ljudi. Zar to nije isto što i časne sestre? Meni to zvuči podrugljivo. Molim Vas pojašnjenje.
Zvonko E.
Naravno da izraz opatica, ako ga izgovorimo kao rugalicu, može biti uvrjedljiv i podrugljiv. Vjerojatno ste ga i Vi čuli, a iz navođenja toga izraza mogli ste zaključiti je li riječ o podrugivanju redovnicama – časnim sestrama, premda to ne mora biti. Opat (izvorno »abas«, tal. abate) zapravo znači otac i on je poglavar muške redovničke zajednice, a prema Malom religijskom rječniku opatija je samostan s pripadajućim teritorijem, povjerenim opatu koji se za nj mora pastoralno skrbiti. Opatija je, dakle, samostanska monaška zajednica kojoj je na čelu opet ili opatica. No pojam opatica nekada se rabio i šire, pa su se opaticama kolokvijalno nazivale redovnice koje žive u samostanu ili opatiji, iz njega ne izlaze i posvećene su molitvi, za razliku od redovnica koje pastoralno djeluju u svijetu. No u uobičajenom crkvenom govoru danas često ne nailazimo na taj izraz pa za redovnice uobičajeno kažemo da su časne sestre, premda ne znamo jesu li kandidatkinje za red ili družbu, jesu li novakinje ili su postulantice, ili pak zavjetovane redovnice. U nekim redovničkim zajednicama vrhovnu poglavaricu zovu i majkom ili časnom majkom, a nekada ih se neslužbeno naziva i opaticama.
