Za djetinjstvo ljude vežu razne uspomene, od dogodovština i nepodopština do sjećanja izravno vezanih uz religioznost i vjeru. Pamte mnogi svečane objede za Božić i Uskrs, polnoćke i zornice, prigodne pjesme, religiozne slike na zidovima kuća baka i djedova, mirise kolača. Pamti se i ljubljenje križa u crkvama, pepeljanje, miris tamjana. Sve su to trenutci koji su se ljepotom estetskoga doživljaja ucijepili u pamćenje i postali važan dio osobnosti.
Naime, odgoj u vjeri u svakoj religiji, a posebice u kršćanstvu, prožet je slikama, pjesmama, mirisima, ritualima i sl. Bez sposobnosti pristupa tim estetskim objektima i simbolima vjere ne mogu biti ni dostupne temeljne dimenzije religioznosti ni vjere. Stoga je važno poznavati načine na koje se može pristupiti estetskomu objektu kao što je crkveni prostor, umjetnička reprodukcija s religioznim sadržajem, ikona i sl. Naime, svaki odgoj koji odgaja osjetila vida, sluha, mirisa, opipa i okusa za cjelovit i usporen pristup estetskomu objektu može se nazvati odgojem za ljepotu i vodi do religioznoga odgoja. Stoga treba od malena voditi djecu u crkvu kako bi postala bliska s pjesmama, ritualima, molitvama i molitvenim gestama. U susretu s estetskim objektima razvija se mašta, pobuđuju pozitivne emocije i stvara doživljaj. Budući da su pokrenute mnoge afektivne snage u čovjeku, takva se vrsta učenja naziva holističkim i cjelovitim učenjem. Ono je pak temelj za trajno pamćenje.
Estetski doživljaji puno prije razvoja spoznaje utječu na razvoj afektivnoga područja u djetetu koje se izgrađuje vlastitim dojmom i doživljajem viđenih aktivnosti. Tako estetski odgoj nadopunjuje i prožima sva ostala područja čovjeka: tjelesni, intelektualni i moralni odgoj. Stoga je u djetinjstvu važno lijepo i kvalitetno provedeno vrijeme s obitelju u kojem se njeguju rituali, ponavljaju molitve, uspavanke, pjesmice i zagrljaji. Ono je dragocjenije od najljepše oblikovanih uređenih prostora. Vrijeme je važnije od prostora, naglašava papa Franjo više puta u svojim odgojnim dokumentima. Posebice je to važno roditeljima ponavljati jer zajednički prostor u kojem se nalaze s djecom nije jamstvo da su stvarno zajedno.
Djetinjstvo je vrijeme prikupljanja estetskih doživljaja i sjećanja. Oni su religiozni resursi i duhovna snaga za daljnji razvoj osobnosti čovjeka. U njemu se izgrađuje estetski i religiozni ukus, intonira poželjan ton glasa, stvara privrženost roditeljima, a preko njih i Bogu, razvija se osjećaj za molitvu i smisao za zajedništvo. Zato su mirisi (bakinih) kolača – koji se peku u miru, radosti, zadovoljstvu i dobrim odnosima – za religiozni odgoj jako bitni!
