Prije nekoliko godina došli su nas posjetiti mladi turisti iz Splita. Kako bi dobili cjelokupnu sliku naše misije, kao i poslanja naše zajednice među djecom i mladima, provela sam ih kroz našu osnovnu školu, koja ih se osobito dojmila zbog urednosti, reda, ali najviše zbog osmijeha koji djeca ne skidaju sa svojih lica.
Djeca su im radosno pokazivala svoje bilježnice i kako su u kratkom vremenu naučila cijelu abecedu. Pregledavajući bilježnice, ja sam usput u šali komentirala rukopise i govorila: »Ona lijepo piše, sigurno će biti učiteljica«, i tako slično, a kada smo došli do jednoga dječaka, uskliknula sam: »Bože moj, rukopisa, ti ćeš sigurno biti doktor!«
I, taj dječak uzeo je za ozbiljno moju rečenicu. Nakon nekoga vremena rekao je ravnateljici škole: »Sestro Sylviana, vidiš, kada su nas posjetili oni Hrvati, i kada su vidjeli kako pišem, složili su se sa s. Maricom da ću ja biti doktor. Evo, odlučio sam da ću se stvarno potruditi i učiti da postanem doktor.«
Od tada se, uistinu, u njegovu ponašanju i pristupu učenju vidio velik napredak. Prije je imao uz ime Stefan dodatak »madritra mdaca« – što bi značilo otprilike »zločesti«. Sada mu taj dodatak više ne pristaje jer je postao najbolji u razredu.
Stefan je rođen u Mahajangi. Nakon majčine smrti otac se nažalost odao piću, a Stefan i njegova dva brata završili su na ulici, dok im se njihov ujak nije smilovao i uzeo ih kao svoju djecu. Još uvijek žive s ujakom, a otac nažalost i dalje pije.
Mladi par iz Splita odlučio je financirati školovanje siromašne djece, i kako se Stefan »obratio« na njihovo »proročanstvo«, odlučili su upravo njemu pomoći.
Možete zamisliti njegovu radost kada je to doznao. Par je pronašao kuma na daljinu i za Stefanova brata Diaria, i za još 7 djece.
Nakon toga, kada sam jednom susrela Stefana, rekao mi je: »Časna, recite mojim ‘kumovima’ da sam se promijenio, više nisam najgori u razredu, sada me svi vole. A otkad imam lijepu pernicu, i posuđujem onima koji nemaju, svi su mi postali dobri prijatelji!
s. Marica
