PISMO IZ BENINA Misionarka na »motorkotač-taksiju«

Draga djeco, Bog uvijek bio s vama! Najprije da vam se predstavim. Ja sam s. Jacinta Petrović i članica sam Družbe Marijinih sestara Čudotvorne Medaljice. Živim i djelujem kao misionarka u Beninu već punih 17 godina…

Benin je lijepa zemlja, a ljudi su vrlo gostoljubivi. Veoma je siromašna, kažu jedna od tri najsiromašnije zemlje Afrike. Nalazi se u zapadnom dijelu toga kontinenta i svojim južnim dijelom izlazi na Atlantski ocean. Klima je tropska, s vječnim zelenilom. Zavoljela sam tu zemlju, baš kao moje Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

Vruć auspuh za dugo sjećanje

Mi misionari u misijskim zemljama svakodnevno doživljavamo razne zgode i nezgode. Ima ih napretek. Evo, ja ću vam ispričati jednu svoju nezgodu. Ovdje kod nas u Beninu glavno je prijevozno sredstvo »motor-taxi«, iako sve više dolaze i autotaksiji. Stigao je dan da sam i ja, s još jednom sestrom Afrikankom, trebala otići na tržnicu kupiti neke namirnice. Na našim tržnicama ima baš svega, samo se treba znati i dobro pogađati, cjenkati pa spustiti cijenu. Kako tržnica nije blizu kuće, potražila sam motor-taxi. Došao je brzo, ali evo ti nevolje! Naime, prvi put se penjem na motocikl. Ne znam s koje se strane trebam popeti i, »hopla«, ja izabrala stranu gdje se nalazi auspuh, a kako je bio vruć, »lijepo« mi se noga na nj zalijepila! Naravno, dobro sam se opekla, no šutim ja i trpim bol… Kad sam sišla s motocikla, opazila sam na nozi veliki mjehur, izgleda nalik loptici. Peče, boli, ali što je – tu je, moram izdržati. Drugim motociklom stigla je i sestra Afrikanka, pa smo nas dvije krenule u kupnju po tržnici. Kratko nakon što smo krenule hodati, počela sam šepati i sestra je to primijetila. Pitala me je što se dogodilo, a ja joj bez odgovora samo pokazala nogu. Odmah joj je bilo jasno da sam se s krive strane popela na motocikl. Nastavile smo našu kupnju i krenule natrag doma, i to opet motociklom. Naravno, ovoga puta sjela sam s prave strane.

Kad nešto ne znate – pitajte!

Nakon određenoga vremena rana je zacijelila, no ostala je trajna uspomena na moju prvu vožnju motociklom. Eto, tako vam je kad nešto ne znaš, a ne pitaš i nisi oprezan. Oprez, oprez za vas sve: kad nešto ne znate – uvijek pitajte! I budite oprezni uvijek i svagdje.

Eto, Bogu hvala za jedno iskustvo. Mogu vam reći da se i dan-danas koristim  motor-taxijem jer je vrlo praktičan: brz i u gužvi, koje u gradu uvijek ima, uvijek nađe slobodan prolaz. Ne treba mu posebno parkiralište i uvijek brzo dođe kad vam treba. Izvježbala sam se u tome i kad trebam ići nekamo, samo iziđem na ulicu, pogledam lijevo-desno, dignem ruku i kažem na domaćem jeziku »KEKENO!«, što znači motor-taxi, i on je već tu. Pokušajte i vi tako, možda ćete imati sreće?

Lijep vam pozdrav iz Benina želi
vaša s. Jacinta

IZVORMak br. 6/2021.
Prethodni članakINICIJATIVA IZ ZAGREBAČKIH REMETA Kumstvo Zagovornice Hrvatske zahvatilo članove udruge oboljelih od PTSP-a
Sljedeći članakZAŠTO JE SVETI APOSTOL ŽELIO BITI »SUZAJEDNIČAR«? »Pa dobro, Pavle, zašto si se tako umirio, zašto ne iskačeš, zašto si utopljen u svojoj zajednici?«