PODRIJETLO SV. JERONIMA Ponos na kršćansko podrijetlo

Snimila: M. Mioč | Kip sv. Jeronima

Tijekom povijesti Crkve mnogi su svojatali Jeronima Dalmatinca kao svoga, premda on nikada nije želio takvo svojatanje. Da je znao što će se kasnije događati, možda bi se potrudio ostaviti i pokoju informaciju više o svom podrijetlu, kako obitelji tako i rodnom mjestu i domovini. No jedino pozitivno u svemu tome je što su ga svojatali poradi njegova svetačkoga lika i veličine kojom je plijenio pozornost kako svojih suvremenika tako i kasnijih naraštaja. A glede svoga podrijetla u svom djelu Znameniti muževi tek kratko je rekao da je sin Euzebijev iz grada Stridona, smještena na granici Dalmacije i Panonije, koji su razorili Goti. Dok ostaje nepoznata ubikacija samoga mjesta, dotle će njegovi suvremenici njega nazivati Dalmatincem, čime će barem malo olakšati istragu o njegovu podrijetlu. S druge pak strane sam Jeronim će o svojoj obitelji kasnije navesti još pokoju korisnu informaciju.

Osim što spominje otca Euzebija, ponešto saznajemo i o bratu mu Paulinijanu, kao i o sestri i baki. Nadalje znamo da je njegova obitelj bila dobrostojeća prije provale Gota te da su posjedovali dosta polja i šume. Nakon razaranja Stridona Jeronim je poslao brata da rasproda što je ostalo nakon gotskih pustošenja kako bi popravio betlehemski samostan i gostinjac, te je tako pronašao najbolji način da uloži vlastitu imovinu.

I kad znamo sve to, ipak ne znamo dovoljno o Jeronimovu podrijetlu. Jer njegovo podrijetlo nije samo ono biološko, nego je prije svega duhovno. Zato, ako ima nešto na što će biti ponosan, onda je to njegovo kršćansko podrijetlo, to jest kršćanska vjera koju je primio od svojih roditelja. »Ja sam kršćanin. Rođen sam od kršćanskih roditelja. Nosim na svom čelu zastavu Križa«, reći će s ponosom u jednom svom tekstu. Jeronim je iznimno cijenio upravo to božansko podrijetlo koje je primio po svetom krštenju, po kojem je bio ucijepljen u Boga i božanski život. U svijetu u kojem ljudi ne znaju i nisu znali svoje duhovno podrijetlo mnogo važnije od tjelesnoga trebalo je imati duhovni identitet. Jeronim je bio ponosan upravo na to podrijetlo kao najbitniju sastavnicu života, čime i nama danas ostavlja vrlo rječitu poruku.

IZVORGlas Koncila br. 9/2020.
Prethodni članakPRILIKA ZA OŽUJAK Ide li Crkva u Njemačkoj »svojim putom«?
Sljedeći članakSVEĆENIK JURAJ PAŠA, IZNIMNI PREVODITELJ Širitelj bogatstva duha u oskudnim vremenima