Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini uvijek se razvijala kao dio cjeline hrvatske književnosti, čemu su prinos dali i katolički pisci prve polovice XX. stoljeća, među kojima je i vrstan pripovjedač Hubert Strauch, poznatiji pod književnim imenom Viktor Grmović.
Rođen je 4. prosinca 1890. u Mostaru. Osnovnu školu pohađao je u Rogatici i Brčkom, gimnaziju u Tuzli i Sarajevu, a pravo studirao u Zagrebu. Veliki rat preživio je na austrijsko-talijanskom bojištu. Vrativši se iz zarobljeništva 1920., radio je kao sudski pristav u Sarajevu i Gradačcu, kao odvjetnik u Derventi, sudac u Doboju, pravni referent u Slavonskom Brodu, Spužu i Sarajevu. Bio je aktivan u domagojskim katoličkim redovima, zaslužan je za osnutak »Hrvatskoga katoličkoga ženskoga udruženja« 1919. (od 1940. »Društvo hrvatskih katoličkih žena«) u Zavodu sv. Augustina u Sarajevu. Umro je 14. kolovoza 1957. u Đakovu.
Desetci priča i pjesama rasuti su mu po međuratnoj periodici, mahom u katoličkim glasilima »Luči« (urednik 1910./1911.), »Hrvatskoj obitelji«, »Za vjeru i dom«, »Almanahu Gospe Lurdske«, »Kalendaru sv. Ante«, »Napretku«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Hrvatskoj straži«, »Obitelji« i drugdje. Godine 1920. uređivao je sarajevski katolički dnevnik »Jugoslavija«. Godine 1926. objavio je prvu veću pripovijest »Na prolazu«, a 1935. »priče iz Bihaćke krajine« »Pod čađavim krovom«, 1939. zbirku »Majka priča«, 1943. pripovijest »Lugar Mijo«, a 1944. kraći roman »Čardak«. U rukopisu ostade roman »Kondžilo«. Nakon Drugoga svjetskoga rata onemogućen mu je književni rad.
Priče i pripovijesti, nerijetko s elementima humora, zrače iskrenošću i toplinom za »dragu Bosnu«. »Makar bila ova zemlja škrta, ona je naša. Rodila je i nas i naše djedove, pa se volim i kiniti na njoj, nego na tuđoj«, kaže njegov junak Ivoka u priči »Uoči Velike Gospe«.
Bio je dobar stilist, skladne kompozicije, bujna jezika, poetičan, slikovitih opisa, dramatskih dijaloga. Iako je uvršten u zbornik hrvatskih katoličkih pripovjedača »Sunčani vinograd« 1943., u izbor proze »Hrvatski pripovjedači iz Hercegovine od devedesetih godina 19. st. do drugog svjetskog rata« 1983. te u antologiju »Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas« 1995., premalo je poznat i priznat pa bi svakako valjalo izdati makar izabrana djela. (L)
