Boravak u prirodnim okolišima – šumama, uz more, rijeke, na livadama ili u parkovima – ne djeluje samo na subjektivni osjećaj opuštenosti, nego izaziva mjerljive promjene u ljudskoj fiziologiji. Ti učinci obuhvaćaju živčani, hormonski, imunosni i kardiovaskularni sustav, što prirodu pozicionira kao važan činitelj u održavanju homeostaze organizma (ravnoteže unutarnjega funkcioniranja organizma).

Jedan od najdosljednije potvrđenih učinaka boravka u prirodi odnosi se na autonomni živčani sustav, koji bez čovjekove svjesne kontrole regulira rad srca, disanje, krvni tlak i druge vitalne funkcije organizma. Autonomni živčani sustav sastoji se od simpatičkoga i parasimpatičkoga dijela. Simpatički živčani sustav aktivira organizam u stresnim situacijama i priprema ga za reakcije tipa »bori se ili bježi«, a parasimpatički sustav potiče odmor, oporavak i regeneraciju. Boravak u prirodnom okruženju smanjuje aktivnost simpatičkoga, a pojačava djelovanje parasimpatičkoga sustava. Posljedica su toga sniženje srčane frekvencije, pad krvnoga tlaka i smanjenje ukupne fiziološke pobuđenosti organizma.

Te promjene mogu nastupiti već nakon kratkoga vremena provedena u zelenom okolišu, što upućuje na brz neurofiziološki odgovor na prirodne podražaje. Na razini hormonske regulacije izloženost prirodi povezuje se sa smanjenjem aktivnosti sustava u mozgu i nadbubrežnim žlijezdama (hipotalamo–pituitarno–adrenalne osi) koji upravlja reakcijom na stres. Taj sustav koordinira tjelesni odgovor u stresnim situacijama. Kada se njegova aktivnost uravnoteži, smanjuje se razina kortizola, adrenalina i noradrenalina – hormona koji tijelo drže u stanju pripravnosti. Zbog toga se usporava rad srca, smanjuje napetost te se organizam lakše opušta i oporavlja.

Tajna blagotvornoga djelovanja prirode

Posebno zanimljivo područje istraživanja odnosi se na imunosni sustav. Studije provedene u prirodnim, osobito šumskim okruženjima, pokazale su povećanje aktivnosti prirodnih stanica ubojica (NK stanica, engl. Natural Killer), posebne vrste obrambenih stanica koje djeluju kao »prva crta obrane« organizma prepoznajući i uklanjajući stanice zaražene virusima te potencijalno opasne tumorske stanice. Istodobno se bilježi smanjenje upalnih procesa u organizmu, što upućuje na to da boravak u prirodi može imati protuupalni učinak i pridonijeti jačanju imunosne obrane.

Kardiovaskularni sustav također reagira na izloženost prirodnim okruženjima. Brojne analize pokazuju sniženje krvnoga tlaka i srčane frekvencije te poboljšanje sposobnosti srca da se prilagođava promjenama u organizmu, što se smatra pokazateljem bolje regulacije tjelesnih funkcija i otpornosti na stres. Navedeni učinci posebno su izraženi u osoba koje redovito borave u zelenim prostorima, što upućuje na kumulativni zaštitni učinak prirodnoga okruženja.

Boravak u prirodi djeluje i na dišni sustav. Zrak u šumama i uz more često je bogatiji aerosolima i prirodnim mikročesticama koje mogu olakšati disanje, dok istodobno niža razina zagađenja smanjuje iritaciju dišnih putova. Uz to ritmični prirodni zvukovi – poput šuma valova ili lišća na vjetru – povezani su sa smanjenjem moždane aktivnosti povezane s budnošću i stresom, potičući stanje psihofiziološke opuštenosti.

Mehanizmi kojima priroda djeluje na organizam još se istražuju, no najčešće se navode tri međusobno povezana znanstvena objašnjenja. Prvo je teorija smanjenja stresa, prema kojoj prizori, zvukovi i mirisi iz prirode aktiviraju neurobiološke procese povezane s osjećajem sigurnosti, smirenosti i opuštanja. Drugo je teorija obnove pozornosti, koja pretpostavlja da boravak u prirodi pomaže mozgu da se oporavi od mentalnoga umora i dugotrajne koncentracije. Treće objašnjenje temelji se na multisenzornoj integraciji, odnosno zajedničkom djelovanju različitih osjetilnih podražaja iz prirode, poput zelenila, zvukova ptica ili šuma lišća te prirodnih mirisa, koji zajedno povoljno utječu na mozak i autonomni živčani sustav, odgovoran za regulaciju rada srca, disanja, krvnoga tlaka i drugih tjelesnih funkcija koje se odvijaju bez čovjekove svjesne kontrole.

Sve navedeno upućuje na to da priroda nije samo estetski ili rekreativni prostor, nego kompleksan biološki stimulans koji djeluje na više razina ljudske fiziologije. U vremenu sve izraženije urbanizacije i kronične izloženosti stresu ti nalazi sve više dobivaju na važnosti. Priroda se pritom ne promatra kao luksuz ili povremeni bijeg iz svakidašnjice, nego kao važan i jednostavan resurs za očuvanje zdravlja koji je, za razliku od mnogih drugih intervencija, široko dostupan i bez nuspojava.

DRAGOCJENO VRIJEME Dva sata prirode tjedno za bolje zdravlje

Brojna istraživanja pokazuju da već 20 do 30 minuta provedenih u prirodi može uvelike smanjiti razinu hormona stresa kortizola te sniziti krvni tlak i srčanu frekvenciju.
Redovit boravak u prirodi važniji je od povremenih višesatnih izleta. Jedno od većih istraživanja iz toga područja provedenih na gotovo 20 000 ispitanika pokazalo je da osobe koje provedu najmanje 120 minuta tjedno u prirodnom okruženju imaju znatno veću vjerojatnost da će svoje zdravlje i psihološku dobrobit ocijeniti boljima od osoba koje u prirodi ne borave. Zanimljivo je da se taj »prag dobrobiti« može postići jednim dužim ili s više kraćih boravaka tijekom tjedna.
Boravak uz more ili druge vodene površine dodatno pridonosi opuštanju organizma. Udisanje zraka bogatoga morskim aerosolima te slušanje ritmičnih zvukova valova povezani su sa smanjenjem napetosti i lakšim uspostavljanjem psihofizičke ravnoteže.
Vrijeme provedeno na zelenim površinama tijekom radnoga dana, čak i samo 10 do 15 minuta, može poboljšati koncentraciju i smanjiti mentalni umor. Istraživanja pokazuju da pogled na zelenilo i »šumske kupelji« ubrzavaju oporavak pozornosti nakon zahtjevnih intelektualnih zadataka.
Sličan učinak imaju i dodir sa zemljom i vrtlarenje, koji se povezuju s nižim razinama stresa, boljim raspoloženjem i poboljšanim subjektivnim osjećajem zdravlja. Pretpostavlja se da tomu pridonose istodobno tjelesna aktivnost, boravak na otvorenom te izloženost korisnim mikroorganizmima iz tla koji mogu utjecati na neuroimunosne procese u organizmu.