»Temeljni proizvođač mlijeka ostao je po strani i njega se ništa ne pita«, navodi Mihaljević, koji izravno prodaje mlijeko otkupljivaču. Otkupna cijena mlijeka kreće se od dvije kune i šezdeset lipa do dvije kune i 99 lipa s porezom. Mihaljević upravlja suvremenom farmom muznih krava. U novoizgrađenoj štali ima 88 muznih krava i dva robota za mužnju uz pomoć kojih otkupljivačima dnevno predaje 2200 litara mlijeka. Nakana mu je podići proizvodnju na deset tisuća litara. I on ističe da se u Hrvatskoj proizvodi tek pedesetak posto mlijeka, a ostalo je uvoz. »Ako želimo biti konkurentni, trebamo podići proizvodnju, ali država mora nešto poduzeti da zaštiti proizvođače, kao što su to učinile Austrija i Njemačka. Na primjer, u Njemačkoj je otkupna cijena posljednjih mjeseci porasla za petnaest centi po litri. Često sam na tim tržištima i tamo je danas teško kupiti muznu kravu jer oni štite svoje proizvođače, a to je dobrobit za krajnje potrošače. Na primjer, prije sam mogao kupiti junicu ili muznu kravu za dvije tisuće eura. Sada im je cijena 2300 eura, ali nema ih na prodaju. Nažalost, u nas nedostaje pravno regulirano tržište pa otkupljivači i trgovci rade po svom, a proizvođača, farmera koji je 24 sata na svojoj farmi i koji nema radnoga vremena, društvo i državne strukture ne prepoznaju i ne štite.«
Komentirajući prodajnu cijenu mlijeka u trgovinama, pa i one na akciji za koje litra mlijeka nije ispod šest i pol kuna, a pojedinci podižu cijenu i do osam kuna, stavljajući ga pod »nacionalno«, Mihaljević pojašnjava: »U otkupu po litri dobijem 2 kune i 99 lipa s PDV-om. Otkupljivači udare svoje cijene i mi smo proizvođači na neki način ucijenjeni.«
Dodatan je problem proizvođačima mlijeka što sve poskupljuje, od energenata do gnojiva i hranidbe. »Prema sadašnjim cijenama, obrada hektra zemlje u Hrvatskoj na proljeće poskupjet će za šest tisuća kuna, a otkupna je cijena mlijeka ista. Tržište je neuređeno, ‘lovi se u mutnom’, a država ne reagira. Na primjer, kad bi podignuli cijenu za 75 lipa ili kunu po litri mlijeka, ne bih trebao nikakvu pomoć sa strane, posebno ne COVID dodatak. Mlijeko kao osnovni proizvod za život mora biti pristupačan po normalnim cijenama svakomu stanovniku Hrvatske. Cijene udaraju na potrošača. To država mora prepoznati i postaviti pravila na tržištu. Proizvođači hrane moraju biti zaštićeni i njih treba nagrađivati, a ne tržišno kažnjavati i prepuštati ‘divljemu kapitalizmu’. To mora biti nacionalni interes jer hrana u današnjem svijetu mora biti dostupna svima.«
Mihaljević ističe da svojim primjerom želi pokazati da se u Hrvatskoj može živjeti, ali treba se boriti, raditi, upozoravati na nepravdu i nikad ne odustajati. »Treba razmišljati i o našim građanima, da mlijeko i kruh budu svima dostupni.«
Mliječne proizvode proizvodi i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Mije Pranjića iz Drenovaca, a zbog neisplativosti otkupne cijene mlijeka odlučili su se usredotočiti na vlastite snage te sami proizvoditi mliječne proizvode, posebno sir. Sa suprugom i petero djece Pranjić se stočarstvom bavi od osamdesetih.
»Na intenzivnu proizvodnju mlijeka odlučili smo se 2007., ponajprije zbog redovitih mjesečnih primanja«, rekao je Pranjić. »Kratko smo vrijeme uživali tada realnu cijenu mlijeka, no 2009. znatno je smanjena cijena mlijeka i tada smo odlučili polako krenuti u proizvodnju sira i drugi mliječnih proizvoda. Od proizvodnje sira može se živjeti, ali pod uvjetom da postoji kvaliteta i u ostalim segmentima proizvodnje. Sadašnja poskupljenja uvelike utječu na porast troškova u proizvodnji, a na većini tih stvari ne možemo smanjiti troškove i bez intervencije države teško ćemo opstati ostanu li cijene tako visoke.« Nadalje ističe: »Uvijek smo vjerovali i nadali se Božjoj pomoći te nastojali ostati optimistični kako bismo vlastitoj djeci pokazali da se isplati boriti i biti uporan. Stoga bih poručio i mladima da ne ostavljaju olako svoja ognjišta jer oni su ti koji bi trebali donijeti bolje sutra.«
