Proština je područje istočne Puljštine u jugoistočnom dijelu Istre od Krničke luke do Budave. Njoj pripadaju sela i naselja oko Mutvorana, Kavrana i Šegotića. Bilo je to područje pulskoga agera u rimsko vrijeme i naselja koja su ovisila o mutvoranskom kaštelu. Nakon Rapalskoga ugovora sklopljenoga krajem 1920. za Istru i te krajeve nastupilo je vrijeme terora nad hrvatskim seljacima, kojima se priječilo nacionalno i jezično određenje, a provodile su ga tek formirane fašističke paravojne skvadre upadima u sela, gostionice i kuće.
Na mjestu nekadašnjega raspela »kod Križa« u Šegotićima nalazila se gostionica u koju su zalazili hrvatski seljaci Proštine nakon rada u poljima, vinogradima i maslinicima. Pjevale su se nacionalne istarske i hrvatske pjesme, koje su izazvale revolt i teror fašističkih skvadrista iz Marčane. Nakon nekoliko manjih sukoba seljaci su se pobunili protiv terora krajem veljače 1921., koji je doveo do dolaska fašista i talijanske vojske. Oni su skršili otpor stanovnika te u znak odmazde zapalili sve kuće u Šegotićima i »oštariju« kod Križa, ubili dvojicu seljaka, a četvorica su umrla u zatvoru od posljedica torture. Uhićeno je 400-tinjak ljudi, od kojih je 188 bilo osuđeno na zatvorsku kaznu veću od šest mjeseci. Pobuna je ugušena 4. i 5. travnja te godine. Fašisti na čelu s Mussolinijem u Italiji na vlast su došli nakon toga događaja, tek 31. listopada 1922. Oni su u Proštini progonili i župnika Ćurkovića i učitelja Brgića, koji su im uspjeli umaći zajedno s kontroverznim Antom Ciligom iz Šegotića. Iako su jugoslavenske vlasti nakon 1945. nastojale sve prikazati kao komunistički otpor, to je bio prvi otpor fašizmu u Europi, ali u svrhu zaštite hrvatskoga nacionalnoga identiteta u Istri. Danas je na mjestu Križa postavljena skromna spomenploča kraj ostataka porušenoga raspela, koji se nalazi na ograđenom prostoru i križanju cesta za Marčanu i Dugu uvalu.
