Kruna istočnih obronaka Medvednice Hrvatsko je nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije s bazilikom i kipom čudotvorne Gospe s Djetetom na glavnom oltaru.
Dana 15. kolovoza 1971. u Mariji Bistrici održan je 13. međunarodni marijanski kongres, a iste godine 3. prosinca svetište je proglašeno nacionalnim prošteništem. Slijedili su I. hrvatski nacionalni marijanski kongres 24. i 25. svibnja 1974., Nacionalni euharistijski kongres (NEK) za 300. obljetnicu našašća kipa Majke Božje Bistričke s proslavom XIII. stoljeća kršćanstva u Hrvata 9. rujna 1984., ustanovljenje svetkovine Majke Božje Bistričke na dan 13. srpnja (odluka Svete stolice 20. lipnja 1987.) i proglašenje Alojzija Stepinca blaženim pri posjetu svetištu sv. Ivana Pavla II. 3. listopada 1998.
Kip Majke Božje s Djetetom, koji se do 15. st. nalazio u kapeli prasvetišta na Vinskom vrhu, a nakon toga je zakopan u župnu crkvu Marije Bistrice g. 1545. prvi put i drugi put g. 1650. zbog turske opasnosti, nađen je 16. srpnja 1684. Našašćem kipa obnovila su se štovanja Gospi i hodočašća u svetište. Kip je pronađen zahvaljujući biskupu Martinu Borkoviću (+1687.), kojemu je na bistričkom trgu postavljen spomenik g. 1990. (kipar Stanko Jančić).
Današnji izgled svetište s manjom bazilikom (proglašena od pape Pia IX. 4. prosinca 1923. na poticaj nadbiskupa Antuna Bauera) povišenih zidova, svodova i zvonika, proširenoga predvorja, preuređenoga pročelja, s novim glavnim i dvama sporednim oltarima, novom sakristijom i arkadama oko crkve dobiva temeljitim zahvatima za župnika Jurja Žerjavića (1875. – 1910.). Obnova u duhu njemačke neogotike i neorenesanse napravljena je prema zamisli arhitekata Friedricha von Schmidta i Hermanna Bollea. Nadbiskup Josip Mihalović (+1891.) posvetio je obnovljenu crkvu i oltar 3. lipnja 1883. Povijest župe, crkve i svetišta daleko je bogatija i seže od 13. stoljeća do danas.
