Buka ne utječe samo na oštećenje sluha, nego pobuđuje najviše živčani i žljezdani sustav, što uzrokuje poremećaje rada gotovo svih organskih sustava

U vremenu došašća koje ljude podsjeća na stalnu budnost, iščekivanje i nadu dobro je istaknuti moć tišine koja je okrepljujuća za ljudski um i tijelo. U užurbanom životu uz pametne telefone, televiziju, igraće konzole, kućanske aparate, automobile i buku svakidašnjice, čovjek i ne primjećuje stalne podražaje buke. U izvješću Svjetske zdravstvene organizacije još iz 2011. godine zagađenje bukom nazvano je »modernom pošašću«, uz zaključak da »postoje golemi dokazi da izlaganje okolišnoj buci ima negativne učinke na zdravlje stanovništva«.

Brojna znanstvena istraživanja dokazala su dobrobit tišine na zdravlje čovjeka na području smanjenja stresa i anksioznosti, smanjenja krvnoga tlaka i nesanice

Buka ne utječe samo na oštećenje sluha, nego pobuđuje najviše živčani i žljezdani sustav, što uzrokuje poremećaje rada gotovo svih organskih sustava. Podražaj živčanoga sustava simpatikusa (dio središnjega živčanoga sustava koji upravlja važnim životnim funkcijama, a ne ovisi o volji čovjeka) rezultira ubrzanim radom srca, porastom krvnoga tlaka, ubrzanim disanjem i znojenjem, poremećajem rada probavnoga sustava, poremećajem apetita, nesanicom i kroničnim umorom. Buka ima važan učinak na mozak jer amigdala (žlijezda u sljepoočnom dijelu mozga), koja je povezana s kreiranjem pamćenja i emocija, aktivira i otpušta hormone stresa. Osobe izložene stalnoj buci nalaze se u kroničnom stresu. Povećana razina buke utječe na porast razine glukokortikoidnih enzima u ljudskom organizmu za oko 40 posto, što rezultira povišenim umorom i stresom. Kao posljedica toga može se javiti nervoza, agresija, manjak koncentracije, tjeskoba i razni drugi poremećaji ponašanja i raspoloženja.

»Odmaranje« mozga

Premalo se govori o blagodati tišine. U svakodnevnom životu prisutno je previše podražaja zbog kojih osoba »nema vremena« provesti malo vremena u tišini. Užurbani tempo, bučna sredina i nedostatak tišine rezultiraju rastresenošću i smanjenjem koncentracije. Joanna Nylund, finska novinarka i autorica knjige »Iskorištavanje obnavljajuće snage tišine u bučnom svijetu«, koja još nije prevedena na hrvatski jezik, raspravlja o kulturnom, znanstvenom i duhovnom utjecaju tišine i načinima na koje je to utjecalo na ljudsku povijest, istodobno sugerirajući kako se može iskoristiti njezina moć za jačanje zdravlja. Za nju tišina postaje sve osiromašeniji i ugroženiji prirodni resurs, a buka postaje uobičajena za sve ljude. »Paradoksalno, buka je postala način ugađanja svijeta«, objašnjava ona. »Tišina nam također pomaže da pristupimo željenomu stanju rada našega mozga. To je ono što obično nazivamo ‘puštanjem uma da luta’, a općenito uključuje puštanje mozga da se odmara od potrebe da izvrši određenu zadaću. Takav način rada važan je za kreativnost i rješavanje problema.«

Brojna znanstvena istraživanja dokazala su dobrobit tišine na zdravlje čovjeka na području smanjenja stresa i anksioznosti, smanjenja krvnoga tlaka i nesanice. Među citiranijima je istraživanje o »zlatnoj tišini« provedeno 2013. godine i objavljeno u prestižnom znanstvenom časopisu Brain structure and Function. Istraživanje je uključivalo usporedbu učinaka ambijentalne buke, bijele buke i tišine na mozak glodavaca. Iako su istraživači namjeravali primijeniti tišinu kao kontrolu u istraživanju, otkrili su da su dva sata tišine dnevno rezultirala razvojem novih stanica u hipokampusu, ključnoj regiji mozga povezanoj s učenjem, pamćenjem i osjećajima. Znanstvenici su u tom istraživanju ustanovili i da tišina poboljšava komunikaciju među neuronima i smanjuje rizik od nastanka degenerativnih promjena u mozgu.

˜40%
povećava se razina glukokortikoidnih enzima u ljudskom organizmu
pod utjecajem povećane razine buke, što rezultira povišenim umorom i stresom
dva sata
tišine dnevno rezultirala razvojem novih stanica u hipokampusu,
ključnoj regiji mozga povezanoj s učenjem, pamćenjem i osjećajima
RAZVIJANJE SLUHA
Terapija za um i tijelo
U tišini je poboljšan osjet sluha, ali i ostalih osjetila. U tišini osoba više osjeća svoje tijelo i svoj um te postaje otvorenija sebi i spremnija je na realnije razmišljanje. U tišini se mozak umiri, a disanje uspori. No i kad se mozak »odmara«, on je aktivan i procjenjuje informacije. Ipak, nije jednostavno u svijetu koji je pun buke uživati u tišini. Iskustva o utjecaju tišine pokazuju da se trenutaka tišine ne treba bojati, nego su to prizori introspekcije koje treba prigrliti i iskoristiti za vlastiti osobni razvoj. O tome Joanna Nylund u svojoj knjizi piše: »Čini se očitim da možemo uvesti više tišine u svoj život. Jednostavno isključimo sve smetnje i sjednemo u tišini nekoliko trenutaka svaki dan, zar ne? Pa da, to bi uspjelo – ali problem je što mnogi od nas nisu navikli na to, a nekima se može učiniti prilično stranim. Iz toga razloga može biti korisno olakšati si ideju tišine. Tihi hobi, po mogućnosti nešto što se radi rukama, stvara i divnu vrstu unutarnje tišine… Istraživanja su pokazala da povezivanje s prirodom i fokusiranje na prirodni svijet smanjuje hormon stresa kortizol i krvni tlak, smiruje naše raspoloženje i povećava osjećaj dobrobiti. Pokušajte ujutro šetati u tišini i ne nositi uređaj sa sobom. Zapažajte prizore oko sebe, mirise i fizičke senzacije dok pokušavate utišati svoj um«, sugerira ona. U dnevnom planu valja ostaviti vrijeme za tišinu, za tihu molitvu u tišini, za sebe u svojim mislima. To vrijeme potrebno je kao i hrana. To je dnevna doza terapije za um i tijelo.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA