SAKRAMENTI INICIJACIJE ZA CIJELI ŽIVOT U VJERI Krštenje je doživotno jamstvo spasenja

Foto: Shutterstock | Svatko s koga sveta voda spere teret njegovih grijeha doći će pred otvorena vrata vječnoga života ako dopusti da u njemu raste posvetna milost kao Božji dar

U vrijeme godine kada vjerski život u našim župama posebno vesele proslave prve pričesti i krizme, u ovom smo broju naše rubrike odlučili posvetiti pozornost kršćanskim sakramentima, s posebnim naglaskom na sakramente kršćanske inicijacije. Svi znamo da naš život djeteta Božjega započinje krštenjem pa vas stoga još jednom podsjećamo na važnost vašega i našega krštenja kao ulaza u novu zajednicu, kao sakramenta koji označuje početak vjerskoga života, spasenje, pranje grijeha te otvaranje puta ostalim sakramentima i novomu životu – ovozemaljskomu i onomu vječnomu. U ostalim tekstovima naglašavamo kako je euharistija, kao najveći dokaz Božje ljubavi prema ljudima prema riječima svetoga Franje, za prvopričesnike znak produbljivanja njihova odnosa s Kristom, ali i obveza i poziv da svoje kršćanstvo žive i svjedoče. Na toj smo ideji došli do trećega sakramenta kršćanske inicijacije – krizme – pri čemu smo pokušali razjasniti važnost riječi: »Primi pečat dara Duha Svetoga«. Prikazujemo vam i temu čiju važnost nikada ne možemo pretjerano naglasiti, a to je »vječno« pitanje pastorala mladih i pronalaska putova da krizmanici ostanu uz Katoličku Crkvu trajno, a ne samo prigodno. Zato pokazujemo da sakrament potvrde nije »samo sakrament u nizu« nakon kojega dolazi do »osipanja« mladih vjernika iz Crkve, koji se Crkvi vraćaju tek uoči »idućega sakramenta u nizu«, odnosno neposredno pred sklapanje ženidbe. Svoj stav temeljimo i na argumentima iz Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, koji su sastavili hrvatski biskupi. Za kraj smo obuhvatili svih sedam kršćanskih sakramenata i pokušali vam pojasniti njihovu teološku pozadinu, kao i simboliku koja »stoji iza« obreda kršćanskih sakramenata, posebno se usredotočujući baš na sakramente kršćanske inicijacije.

Važnost ‘prvoga dana’

Prvi dojam ono je što se ureže u pamćenje mnogih ljudi. Bio to prvi dojam o nekoj osobi, proizvodu, reklami, hrani ili nekim manjim stvarima u životu. No veći događaji, poput odlaska u školu, prvoga odlaska u neko mjesto koje smo kao djeca samo gledali na televiziji, stvari su koje zauvijek nosimo u srcu i zauvijek će nam biti važne. Većina ljudi ne sjeća se svoga najvažnijega ‘prvoga puta’ u životu, a to je onaj kad smo službeno postali punopravni članovi zajednice vjere – Crkve.

Pojedini se ljudi na krštenje odlučuju kad malo odrastu jer su im njihovi roditelji ‘odlučili dati pravo izbora’ hoće li ući u kršćansku zajednicu ili ne će. No većina se ljudi krsti kad toga još nisu svjesni jer njihovi roditelji odluče kako će njihovo dijete napraviti prvi korak prema spasenju. Krštenjem nam se brišu svi grijesi te se zapravo nanovo rađamo u Duhu Svetom i preuzimamo odgovornost mogućnosti ulaska u vječni život. Po krštenju postajemo udovi Kristova Tijela, »udovi jedni drugima« (Ef 4,25) i sad pripadamo Onomu koji je za nas umro i uskrsnuo. Kao što su se u Starom zavjetu sklapali savezi između Boga i odabranih ljudi, tako smo mi krštenjem sklopili savez s Crkvom, odnosno s Bogom.

Dobili smo ‘pečat’ pripadnosti i prošli sakrament inicijacije u zajednicu kršćana. Naši su se roditelji i krsni kumovi obvezali da će nas voditi na životnom putu razvijajući s nama krsnu milost koja nam je dana. Od toga trenutka imamo neizbrisivi pečat koji valja održavati i oplemenjivati ostalim sakramentima i kršćanskim životom kako bismo ga jednoga dana mogli pokazati na vratima vječnosti za siguran ulazak u dom Gospodnji.

Euharistija je dar, ali i obveza

Proteklih su se mjeseci brojna djeca u Katoličkoj Crkvi pripremala za sakrament prve svete pričesti, odnosno svoj prvi pristup euharistiji. Priprema za taj važan događaj u njihovim životima započinje pohađanjem vjeronauka u župnim zajednicama, a završava s pristupom svetoj ispovijedi kako bi u posvetnoj milosti primili ovaj sakrament.

Ovaj je sakrament ustanovio Isus Krist na posljednjoj večeri

Prva pričest zajedno s krštenjem i svetom potvrdom čini tzv. sakramente kršćanske inicijacije. Ovaj je sakrament ustanovio sam Isus Krist na posljednjoj večeri na Veliki četvrtak. Isus je tada, lomeći kruh i pružajući kalež vina, svojoj Crkvi ostavio neprocjenjiv dar zahvaljujući kojemu i danas silazi među nas. Euharistija je stoga, prema riječima svetoga Franje, najveći dokaz Božje ljubavi prema nama ljudima. Ona postaje očitovanje našega prijateljstva s Bogom i jedinstva Božjega naroda na zemlji. Blagujući kruh i vino postajemo udovi Kristova tijela i odvažni svjedoci i navjestitelji Božje riječi. Pristupajući prvi put euharistijskomu stolu prvopričesnici produbljuju svoj odnos s Kristom i postaju povezaniji s crkvenom zajednicom. Ovaj im je sakrament veliki dar, ali je i obveza te poziv da svoje kršćanstvo žive i svjedoče. Pristupajući pričesti djeca trebaju znati da se u teškim životnim trenutcima uvijek mogu obratiti Kristu u sakramentu ispovijedi, a onda i s njim prijateljevati na svetoj misi pod prilikama kruha i vina. Ta će im spoznaja omogućiti da kroz život kroče hrabro, odvažno, ali istovremeno i ponizno; baš onako kako to čine Kristovi sljedbenici.

Proslave prve pričesti prilika su svima nama da se podsjetimo koliko je euharistija važna u našim vjerničkim životima. Koliko će prvopričesnici imati poštovanja prema ovomu velikomu otajstvu, ovisi i o nama jer gledajući nas uče kako ljubiti Krista i njegovu Crkvu.

»Primi pečat dara Duha Svetoga«

U prošlim tjednima brojni su krizmanici, njihovi kumovi i roditelji bili zauzeti pripremama za slavlje svete potvrde, a nama je bitno prenijeti vam zašto je to posebno važno razdoblje za živote mladih ljudi, zašto je ono bitno ne samo za Crkvu nego i za svakoga mladoga vjernika pojedinca.

Riječ potvrda dolazi od latinske riječi confirmatio ili od temeljnoga glagola firmare što znači učvrstiti, ojačati. Zato sakrament svete potvrde nazivamo i firma. Ipak, u narodu se najviše zadržao izraz »krizma«, kako se još zove sveto ulje što ga biskup posvećuje na Veliki četvrtak, a njime se pomazuju krizmanici. Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada biskup polaže ruku nad krizmanikom i mazanjem krizmanim uljem kaže: »Primi pečat dara Duha Svetoga«, a potvrđenik odgovara s »Amen«.

Katekizam Katoličke Crkve vrlo sažeto i razumljivo donosi osnove koje bi trebalo poznavati. »Po sakramentu potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru«, podsjeća KKC (br. 1285). Laudato.hr to ovako objašnjava: »Potvrdom ili krizmom primamo onaj dar koji je On obećao svojim učenicima kada je ‘odlazio’ sa zemlje. Rekao je da će im poslati Duha Branitelja, Duha Istine koji će ih voditi i poučavati u svemu dozivajući im u misli sve što im je govorio.« U Novom zavjetu možemo vidjeti da u tom trenutku Duh Sveti daje život koji se živi Njegovim primljenim darovima. Radi se o sedam darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Oni nisu nešto što primimo toga dana i zaboravimo, nego darovi za cijeli život koje trebamo svakodnevno primjenjivati.

Potvrda nije tek sakrament »u nizu«

Sakrament potvrde ili krizme nosi dva imena – krizma označuje čin pomazanja i tvar (ulje) kojom se krizmanik pomazuje, a potvrda označuje učinak toga sakramenta, odnosno potvrdu vjere i pripadnosti kršćanstvu. Ovaj se sakrament podjeljuje vjerniku koji je po životnoj dobi dovoljno zreo da razumije što on označuje te da shvati njegovu važnost. No sve se češće događa da nakon pristupa sakramentu potvrde dolazi do »osipanja« (mladih) vjernika iz Crkve – nerijetko isti ti koji su sakrament primili ne pohađaju misna slavlja sve dok ne dođu pred »idući sakrament u nizu«, odnosno tek neposredno prije sklapanja ženidbe, a još rjeđe sudjeluju u primanju ostalih sakramenata. Kao i za Božić i Uskrs, pravomu smislu ove »prigode« važnost i bit oduzelo je svođenje sakramenta potvrde na samo još jednu »feštu«, s izmišljenim običajima »krizmene gozbe« i »krizmenoga dara«, kako to ističe Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici.

Stoga Direktorij ističe važnost dobroga i temeljitoga pripremanja vjernika za ovaj sakrament, koje ne staje isključivo na pripremi osobe koja će biti pomazana. Proces pripreme Direktorij dijeli na više faza – postoji »zacrtani plan« koji usmjerava vjernika da svjesno prihvati sakrament i da živi odgovorno, dok se u daljnjim fazama pripreme vjernik treba predstaviti zajednici i biti u nju uključen. U pripremu za sakrament potvrde moraju biti uključeni i roditelji, koji stvaranjem pravoga obiteljskoga i zdravoga okružja pomažu pravilnomu usmjerenju mladoga vjernika. Iz priprema nisu isključeni ni ostali, primjerice kumovi i vjeroučitelji koji s mladima moraju raditi što kvalitetnije te ih poticati da se uključe u život župne zajednice. Zato Direktorij poziva vjeroučitelje i mlade katehete da se organiziraju i zajednički provode vrijeme na redovitim sastancima kako bi stvarali nova prijateljstva i ugodno, obiteljsko okružje. Kao što je obitelj »Crkva u malom« tako i Crkva mora biti i mladima i starima poput obitelji.

Simbolizam koji objašnjava i učvršćuje

Obredi krsta, euharistijske prve pričesti i dodjele sakramenta potvrde prožeti su snažnom simbolikom. Sveti krst temelj je cijeloga kršćanskoga života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja (KKC, 1213). Znak križa na početku ističe pečat Krista na onom koji će mu upravo pripasti te označuje milost otkupljenja koju nam je Krist svojim križem zaslužio (KKC, 1235). Budući da krst označuje oslobođenje od grijeha i đavla, nad pripravnikom se izgovara otklinjanje – egzorcizam (KKC, 1237). Bitni obred sakramenta – krštenje u pravom smislu, trostrukim pranjem vodom, uranjanjem ili polijevanjem, »označava i izvodi umiranje grijehu i ulazak u život Presvetoga Trojstva« (KKC, 1239). Pomazanje svetom krizmom označuje dar Duha Svetoga novokršteniku – on postaje kršćanin, »pomazanik« Duhom Svetim (KKC 1241). Bijela haljina označuje krsnu nevinost po oproštenju grijeha te obvezu krštenika da živi neokaljano po uzoru na Krista. Svijeća ima četiri simbola – simbol Isusa Krista uskrsnuloga, simbol svjetla, simbol topline i simbol vjere. Obredom »Effata« otvaraju se krštenikove uši i usta čime se simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom.

Tijekom bogoslužja prve pričesti ponovo do izražaja dolazi bijela haljina kao simbol čistoće srca od grijeha te svijeće prvopričesnika i upaljena uskrsna svijeća, koja simbolizira Boga koji jedini daje dar života i Krista koji u tamu groba donosi svjetlost. Na krštenje se nadovezuje i potvrda i to obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika (KKC, 1298). U obredu biskup nad okupljenim potvrđenicima širi ruke – gesta je to koja od apostolskih vremena označuje dar Duha Svetoga (KKC, 1299). Pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i ređenju, znak je posvećenja (KKC, 1294), a pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u kušnji posljednjih vremena (KKC, 1296).

Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš

IZVORGlas Koncila br. 21/2019.
Prethodni članakZAŠTO NEMA SMISLA TRAŽITI VIĐENJA? Isus Krist, Riječ Očeva i jedini Posrednik
Sljedeći članakPODIJELJENE ODGOVORNOSTI Zašto nedostaje svećenika?