Nagrađivana sveučilišna profesorica Osječanka Slavica Dodig u mirovini piše radove iz područja laboratorijske medicine te knjige i članke s biblijskom tematikom. Nedavno je objavila novu knjigu »Roditeljstvo – biološko, socijalno i duhovno: Skrb za djecu od prapovijesti do naših dana«, posvećenu vlastitoj obitelji u izdanju »Medicinske naklade«.
Uz Svjetski dana djedova, baka i starijih osoba, čija je tema »Blago čovjeku koji nije izgubio nadu«, autorica se rado odazvala na razgovor za Glas Koncila, u kojem se dotaknula teme roditeljstva i uloge djedova i baka, promišljajući o tome kako potaknuti mlade na zahvalnost i brigu za starije.
Majčina i očeva uloga
»Želja za pisanjem knjiga rodila se dvije godine prije odlaska u mirovinu. Potrebna je hrabrost za iznošenje vlastitih misli javnosti. Starost unosi nov pogled na pisanje, riječi se biraju pažljivije, odgovornije, sa sviješću da napisana riječ treba imati smisao i čitateljima. Objavila sam 10 knjiga s biblijskom tematikom, knjigu o jestivim korovima, a nedavno i knjigu o roditeljstvu. Biblija mi je trajna inspiracija jer mi je vjera duboko ukorijenjeno i nepokolebljivo obiteljsko nasljeđe i način života. Knjige koje sam pisala ostavština su mojim potomcima jer sam ih posvetila njima. Zahvalna sam ‘Medicinskoj nakladi’, ‘Kršćanskoj sadašnjosti’ i udruzi ‘Bonus’ jer su omogućili da tekstovi ugledaju svjetlo dana«, rekla je naša sugovornica Dodig, župljanka zagrebačke župe sv. Petra, koja u reviji »Kana« od 2020. godine piše za rubriku »Zlatno doba«.
Knjiga o roditeljstvu autoričin je pokušaj da na 158 stranica objasni mijene kroz koje su prolazili odnosi roditelja prema djeci, skrb o djeci, njihov odgoj i školovanje, a pokrenula je pitanje problema djece koja nemaju roditelje ili roditelji ne obavljaju svoju dužnost. »Roditeljstvo je važan dio identiteta žene i muškarca, a tijekom povijesti doživjelo je velike preobrazbe. Majčina je uloga tisućljećima bila vidljivija jer majka nosi čedo u utrobi, uspostavlja s njim emocionalni odnos od začeća, rađa ga, doji, njeguje te se o djetetu brine osobito prvih godina života, dijeleći mu svoju ljubav. Otac kao pater familias svojoj je obitelji u prvom redu morao osigurati egzistenciju. Danas žene nisu samo domaćice i majke, nego imaju svoje zvanje i zanimanje, a očevi nisu samo emocionalno distancirani hranitelji obitelji, nego su aktivno uključeni u mnoge sfere djetetova života. Roditeljstvo traje od trenutka kad roditelji postanu svjesni da su začeli dijete, tijekom djetinjstva i adolescencije, i onda kada djeca napuste roditeljski dom i steknu svoju obitelj. Pravo na život je dar koji pripada svakomu čovjeku, bez obzira na dob, sposobnosti i nesposobnost, kvalitetu života ili zdravlje«, rekla je sugovornica, koja je naslovom svoje nove knjige željela istaknuti da su za razvoj djeteta jednako važne uloge majke i oca i kako je potrebno da roditelji ostvare funkcionalnu obitelj.
Roditeljske uloge kroz povijest književnosti
Starost kao vrijeme blagoslova i milosti
»Iako najviše razmišljamo o biološkom roditeljstvu, ne smijemo zanemariti da postoje i drugi oblici roditeljstva, kao što su i od davnih vremena uvriježeni oblici socijalnoga roditeljstva, poput posvajanja djece i udomiteljstva, potom sve češći oblici biološko-socijalnoga roditeljstva koje se odnosi na genetsko i gestacijsko majčinstvo. Svi ti suvremeni oblici biološko-socijalnoga roditeljstva ispunjavaju pravo odraslih na roditeljstvo, ali ne rješavaju brojna bioetička i emocionalna pitanja koja se odnose na pravo novorođenčeta, a kasnije djeteta. Duhovno se roditeljstvo može promatrati kroz duhovni odgoj vlastite djece, ali i kroz prizmu odgojnoga djelovanja žena i muškaraca koji nisu iskusili biološko ili socijalno roditeljstvo. Duhovni očevi i majke pomažu mladima u duhovnoj nadgradnji koja će duhovnim sinovima i kćerima pomoći da duhovnost prenose na sljedeće generacije. Ti potonji duhovni vođe usmjereni su na služenje, vjerni su i predani Radosnoj vijesti«, rekla je sugovornica.
Osvrnula se i na Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba: »Papa Franjo smatrao je da je starost dar, a da su bake i djedovi poveznica među generacijama kako bi se mladima prenijelo životno iskustvo i iskustvo vjere. Bake i djedovi prvi su vjeroučitelji i vjerovjesnici svojim unucima. Družeći se sa starijima, mladi nesvjesno upijaju znanje, iskustvo, mudrost i duhovnost prenošene tisućljećima. Stariji bivaju zadovoljni i žive u nadi da će se životne poruke, vjera i kršćansko svjedočanstvo prenijeti u budućnost. Odnosi među ljudima rađaju se i uče u djetinjstvu, kada dijete od svojih roditelja uči kako se treba ponašati prema starijima koji s vremenom bivaju bolesniji i slabiji. Ovih nas je dana papa Lav XIV. podsjetio da je starost vrijeme blagoslova i milosti, da su starije osobe prvi svjedoci nade, naglašavajući da je neizmjerno važno da mlađi sa starijima uspostave odnose koji mogu dati dostojanstvo onima koji se osjećaju usamljeno, zaboravljeno i napušteno.«
Ustrajati u dobroti
Naša sugovornica smatra da je odgovorno roditeljstvo mnogo više od pukoga biološkoga rađanja djece te da bi trebalo biti životni poziv obogaćen stvaralačkom snagom.
»Zadaća biološkoga, socijalnoga i duhovnoga roditeljstva odgajanje je nadahnutih, samostalnih, mudrih i empatičnih pojedinaca koji će biti nositelji odgovornih, snažnih i prosperirajućih zajednica. Tako odgojeni mladi ljudi znat će se othrvati ovisnostima koje vrebaju na svakom koraku. Mladima želim da ustraju u dobroti, brizi za bližnje i ukorijenjenoj vjeri te da se nauče mudroj upotrebi umjetne inteligencije koja može postati njihova snaga i saveznik, a ne virtualni gospodar. Važno je znati iskazivati iskrenu zahvalnost onima koji su ih odgajali i podučavali jer će, kad odrastu, stečene životne vrijednosti i spoznaje moći prenositi budućim naraštajima«, poručila je Slavica Dodig.
