Svaka stvarna demokracija ponajprije traži odgovornost, pa i odgovornost za postojanje ili nepostojanje političke volje za rješavanje određenih problema. Nažalost Hrvatska ima sve više problema za koje nitko ne prihvaća odgovornost, pa ni u najmanjem dijelu. Navest ćemo samo neke primjere, iako smo o nekima već pisali.
Izgradnja groblja bez prethodno pribavljene zakonima propisane dokumentacije. Nitko ništa ne zna, svi izbjegavaju svoj dio odgovornosti prebacivanjem odgovornosti na institucije, koje bi trebale raditi »svoj posao«. Tako nitko nije uočio da novi Zakon o grobljima (NN br. 78/25, 80/25) koji je na snazi od 17. svibnja 2025. nema više zabrane bitne promjene ili preseljenja groblja prije nego što istekne rok od najmanje 100 godina od posljednjega ukopa. Sada je taj rok smanjen na 30 godina (čl. 8. st. 4.). Dakle vrijeme dužnoga očuvanja pijeteta prema pokojnicima i živućim članovima obitelji skraćeno je za 70 godina.
Novi zakon ne govori samo o pravu upotrebe groba, nego u čl. 1. propisuje da se tim zakonom uređuje upravljanje grobljima i upotreba groblja, izgradnja novih groblja te uređenje, rekonstrukcija, proširenje i preseljenje postojećih groblja te se na odgovarajući način njegovi propisi primjenjuju i prema vlasnicima i posjednicima grobnih mjesta i spomenobilježja preminulim osobama koja se nalaze izvan prostora groblja.
Dakle otvorila se i mogućnost vlasništva, a ne samo posjeda grobnih mjesta (grobova). Zato su već i počeli problemi s otvaranjem novoga groblja i prodajom grobova po cijeni od 10 000 eura. Budući problem bit će pitanje mogućnosti kupnje groba za npr. siromašniju dvočlanu obitelj s mirovinom manjom od 500 eura.
Nejasno je također kako netko istodobno može biti vlasnik groba ako je istim čl. 1. u stavku 4. propisano da je groblje u vlasništvu jedinica lokalne samouprave (općina).
Osim toga kod traženja nadležnosti, a s tim u vezi i odgovornosti za upravljanje grobljima, treba dobro poznavati i Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 45/24) koji cijelim nizom svojih odredaba propisuje način upravljanja grobljima i ulozi komunalnih redara. Opet se »od šume ne će vidjeti drveće«, što znači da slijede buduće igre oko traženja odgovornosti. Tražit će se pojedinci ili kriviti propisi, a ne ljudi koji su predlagali i donosili takve propise.
Slična je situacija i s najnovijim slučajem izgladnjivanja pasa u Istri. Postoji Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17 i 32/19) i Zakon o veterinarstvu (Narodne novine, broj 81/13 i 148/13) i propisana je nadležnost komunalnih redara, pa se također ponavlja mantra »neka institucije rade svoj posao«.
Od svih navedenih slučajeva ubojstvo mladoga nedužnoga čovjeka na pragu života najteži je i neusporediv zločin, koji je uznemirio cjelokupnu hrvatsku javnost. Javljaju se političari od vrha prema niže, psiholozi, psihijatri, odvjetnici, policajci i svi drugi mjerodavni i nemjerodavni. Svi nešto znaju i imaju svoja tumačenja o povodu ili razlozima stravičnoga zločina, ali nitko ne želi preuzeti ni djelić odgovornosti.
Ministarstvo unutarnjih poslova optužuje sudstvo, sudstvo optužuje državno odvjetništvo i tako sve u krug. Oporbeni političari traže pooštravanje kazna i doživotni zatvor. Ponovno je na djelu »zakonomanija«, dakle vjerovanje da se zakonima može sve riješiti. Međutim zaboravlja se da je glavni problem nepoštovanje zakona, kako od strane prekršitelja tako još više od strane nadležnih institucija. Nažalost institucije su samo mrtva tijela ako u njima ne rade odgovorni ljudi, koji bi se trebali brinuti za dosljednu provedbu zakonskih propisa.
Dakle, ako tražimo odgovornost, moramo je tražiti među ljudima u institucijama, i to od vrha prema dolje, od pojedinoga ministra, njegova tajnika, predsjednika suda i sudca pojedinca, šefa lokalne policije do policajca pojedinca, komunalnoga redara, pa i socijalnoga radnika. Svi su oni na neki način zakonima hijerarhijski povezani i obvezani provoditi zakone pa nitko u tom lancu povezanosti ne može biti nevin.
Ta konstatacija nije pozivanje na kolektivnu odgovornost, nego da svatko u svojem dijelu zakonskih obveza i ovlaštenja treba odgovarati, bez izgovaranja za tuđe propuste. Podsjećamo, riječ »demokracija« složenica je od grčke riječi »demos« (narod) i »kratein« (vladati), dakle vladavina naroda. Međutim bez odgovornosti onih koji vladaju (političari i upravni aparat) nema ni demokracije, dakle demokracija se pretvara u samovolju.
Zato navedeni primjeri, kao i brojni nenavedeni, trebaju biti poseban znak za uzbunu, da nešto nije u redu, jer netko nam sve brže ugrožava i krade demokraciju.
