ŠTO JE TO »DUBROVAČKA POMA«? Blagoslovljeni južnohrvatski biser

Diljem kršćanskoga svijeta izrađuju se i ukrašavaju raznovrsni simboli i ukrasi, koji su izraz radosti i slavlja vjerničkoga puka zbog pashalnoga misterija. Zato su mnogi narodi iznjedrili takva umijeća koja bez pretjerivanja graniče s pravim umjetničkim ostvarenjima prepunih boja, šarenila, ukrasa i blještavila koji simboliziraju muku i velebnu pobjedu Života nad smrću. Hrvatska je baština u tom smislu duga i prebogata jer se gotovo svaki njezin kraj može pohvaliti vlastitom posebnošću.

Dva lista palme

Jedna je od njih, široj hrvatskoj javnosti možda manje poznata, ispletena palmina grančica – »dubrovačka poma«, koja se nosi u crkvu na blagoslov na blagdan Cvjetnice u južnoj Hrvatskoj, posebice, što se vidi već iz samoga naziva, u dubrovačkom kraju. Cvjetnica se u tom dijelu južne Hrvatske zove i Palmana nedjelja te Neđeja od pome u Župi dubrovačkoj.

Danas je sve manje žena umije plesti pomu, ali zasigurno će se naći onih koji će nastaviti prenositi mlađim naraštajima taj svojevrsni južnohrvatski »biser«

Jasno je iz toga da »poma« tamo znači »palma«, a njezino pletenje iziskuje priličnu vještinu. Srca se palmi, tj. mlade grane izrežu na više dijelova, listovi se razdvoje u dva dijela i pletu se pletenice. Spleteni dijelovi moraju se čvrsto pridržavati prstima dok se ostatak plete. Pome ako su dobro spletene ostaju čvrste i kada se osuše, bez obzira je li riječ o malenoj, koju nose samo djeca na blagoslov u crkvu, ili velikoj od cijele grane palme, koje se rade za crkvu. Na njezinu se vrhu pričvrsti križ načinjen od dva lista palme.

Poma se spaljuje

Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Po običaju, stara tj. prošlogodišnja poma ne smije se bacati u smeće, nego se ili zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se upotrijebi za pepeljenje na Pepelnicu.

Tradicijsku i simboličku vrijednost pome prepoznala je i Hrvatska pošta koja je g. 2013. pustila u optjecaj poštansku marku s njezinim motivom. Danas, nažalost, sve manje žena umije plesti pomu, ali zasigurno će se naći onih koji će nastaviti prenositi mlađim naraštajima taj svojevrsni južnohrvatski »biser«. (s.b.)

IZVORGlas Koncila br. 13/2018.
Prethodni članakSUOČAVANJE S VELIKIM SUVREMENIM IZAZOVIMA Samo borba protiv sebe jača čovjeka
Sljedeći članakKAKO SE RAČUNA NAJNIŽA MIROVINA? Najniža mirovina, reforme i demografija