Nedavno je proslavljen blagdan Isusovih bake i djeda. Odakle se doznaju njihova imena? Treba li spomen na sv. Joakima i Anu tražiti u Svetom pismu ili apokrifnim evanđeljima?
J. D.
Koji god katolički izvor da pročitate, uočit ćete da se svi slažu oko činjenice da se sv. Joakim i Ana u Bibliji ne spominju po imenu. No spominju se već od II. stoljeća zbog jednoga apokrifnoga spisa, to jest Protoevanđelja sv. Jakova. To protoevanđelje nije dio kanona crkvenih spisa, ali se na stranicama porečke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, porečke katedrale, lijepo tumači da se u prvih osam poglavlja toga spisa iznose neke pojedinosti s obzirom na Marijino rođenje koje je bilo pod posebnom Božjom milošću. I o njezinu se ocu sv. Joakimu piše lijepo te se ističe da je bio bogat čovjek, ali pobožan i dobar, pa je pola svega što je imao uvijek dijelio potrebitima, a drugu je polovicu žrtvovao Bogu za otpuštenje svojih grijeha. Bilo mu je teško što nema potomstva s Anom pa je 40 dana postio i molio u pustinji kako bi mu se Bog smilovao i darovao mu potomka. Isto je molila i Ana, a Bog je uslišao njihove molitve i rodila se Marija, premda su već bili u poodmakloj dobi. Istočni su oci vrlo rano počeli častiti roditelje Blažene Djevice Marije, a primijetit ćete da se na zapadu više slavi sv. Ana, a Joakim je nekako u drugom planu. Njoj se mole žene koje bi htjele zatrudnjeti, ali i trudnice i općenito majke te mnogi drugi. U nas je u župama posvećenima sv. Ani (i Joakimu) još prisutan lijep i pobožan običaj da na taj blagdan popodne na blagoslov dolaze posebno bake i djedovi sa svojim unucima, ali i majke i očevi na blagoslov djece.
Hvaljen Isus i Marija! Poštovani! Molim stručnu osobu za odgovor na pitanje je li poslovno sposobna osoba s mentalnom dijagnozom u grijehu ako ne sudjeluje na svetoj misi.
Damir
Svaki je vjernik katolik dužan nedjeljom i zapovjedanim blagdanima sudjelovati na misi, ali se općenito ne može reći da bi svako nesudjelovanje na misi bilo grješno. Postoje, naime, neke objektivne okolnosti zbog kojih netko ne snosi subjektivnu odgovornost – kao što su bolest, starost, neodgodivo putovanje, boravak u zemlji u kojoj se ne može doći do katoličke župe i tomu slično – pa u tim slučajevima ne možemo govoriti o grijehu. Pretpostavljamo da i Vaše pitanje pripada takvim slučajevima, premda ne znamo pitate li za sebe ili za nekoga Vama bliskoga. U svakom slučaju obveza je svih onih koji su bliski osobi iz Vašega pitanja svjedočiti i poticati i nju da sudjeluje na misama, koliko god je to moguće i kada god je to moguće u skladu sa zdravstvenim stanjem osobe o kojoj pitate.
