Poput mnogih naših franjevaca, i Oton Knezović znatan dio života uložio je duhom i perom u misijski rad među našim iseljenicima.
Rođen je 27. siječnja 1890. u Cernu pokraj Ljubuškoga. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, a filozofsko-teološki studij u Mostaru završio je 1916. Za svećenika je zaređen 1915. Studij hrvatskoga jezika i književnosti te povijesti završio je 1920., a 1923. doktorirao je tezom o fra Grgi Martiću. Bio je profesor, odgojitelj i knjižničar u širokobriješkoj gimnaziji. Tridesetih godina zauzimao se za hercegovačke proizvođače duhana, nasljedujući tako velezaslužnoga fra Didaka Buntića. Potkraj rata postao je bojnik u domobranskoj Prosvjetnoj bojni. Zarobljen je kod Bleiburga. Preživjevši, ujesen iste godine ilegalno je otišao u Austriju. Predavao je u slovenskoj gimnaziji u Linzu, a zatim je bio profesor i ravnatelj hrvatske gimnazije u Grottamareu pokraj Ancone. U SAD je došao krajem 1950. te je djelovao u Chicagu, St. Louisu i Gulf Breezeu. Umro je 19. listopada 1964. u Chicagu, gdje je i pokopan.
U brojnim katoličkim glasilima i raznim kolektivnim edicijama javljao se nizom teoloških, političkih, filozofskih, psihologijskih i drugih članaka. Surađivao je u »Hrvatskoj enciklopediji«. U izbjeglištvu je pisao u »Hrvatskoj reviji«, »Republici Hrvatskoj«, »Našoj nadi«, »Hrvatskom katoličkom glasniku«, »Danici« i dr.
Po naravi »žegaran«, bez dlake na jeziku, polemizirao je o raznim jezičnim, književnim i povijesno-političkim pitanjima te pisao ministrima i državnicima. Bio je žestoki kritičar liberalizma. »Liberalni nazor na svijet«, pisao je, »ne daje nikakvu ćudorednu misao, nikakav etični motiv, prije svega ne dopušta nikakvu vrhunaravnu ideju.« Među povijesnim studijama i sintezama ističu se tekst o Ali-paši Rizvanbegoviću, »Hrvatska povijest od najstarijeg doba do 1918.« I i II te »Poviest Hrvata« I i II, »Pokolj hrvatske vojske 1945.«. U rukopisu je ostala »Poviest franjevaca u Bosni i Hercegovini«. Vrijedni su i radovi »Franjevački idealizam«, »Početak romantizma u našoj književnosti«, »Fra Grgo Martić« te »Život i rad fra Didaka Buntića«. Posmrtno mu je u Valenciji 1967. tiskana zbirka memoarsko-dokumentarne proze »Široki Brijeg«. Svoju autobiografiju objavio je u madridskoj »Drini« 1955. (L)
