Poštovani! U posljednje vrijeme na internetu sam primijetila da se pojavljuju na prodaju relikvije svetaca, posebno sada kada je izloženo tijelo sv. Franje u Asizu. Negdje sam čula i da su fratri upozorili na takvu praksu pa bi bilo dobro da i vi o tome pišete… Kako vjernik može razlikovati autentične relikvije od lažnih digitalnih ponuda? Hvala.
Čitateljica
U članku »Svetinjama se ne trguje. Prodaju li se relikvije unatoč zabrani?« koji smo objavili 2018. godine istaknuli smo: »Crkva još od svojih početaka traži da se prema relikvijama moramo ophoditi s velikim poštovanjem te da moramo – u svakoj prilici – čuvati njihovo dostojanstvo. Do toga stajališta Crkva je došla zato što je kroz povijest doista bilo zloporaba relikvija, posebno u pučkoj pobožnosti, pa su se širile i legende o tome da se može kupiti npr. pero arkanđela Gabrijela, trn iz krune kojom je bio okrunjen Isus i slično, ali je bilo i teških zloporaba u kojima je bilo vidljivo i jasno da ‘prodavači’ relikvija zapravo izmišljaju, a posljedica svega bilo je raširenije praznovjerje. Takvo je ponašanje dovodilo ne samo do prodaje relikvija, nego i do krađa, vandalizama, razbijanja i doslovno pljačkanja grobova radi prodaje relikvija. Kako bi se tomu doskočilo, mnoge su crkvene institucije i župe osnovale i riznice da bi očuvale relikvije ne samo od oštećivanja i pljačkanja, nego prije svega od njihova obezvrjeđivanja.«
U »Živom vrelu« (br. 6/2014.) liturgičar dr. fra Ante Crnčević u članku »Relikvije – ostatci svetih ili tragovi za novi put svetosti?« upozorava na raširenost relikvija koja ne govori o njihovoj autentičnosti, »nego o želji za istinitošću pobožnosti i vjerničkog života« jer je razvoj pobožnosti prema svetcima stvorio »okvir za nastajanje novih kategorija relikvija«, a u »Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji« (br. 236 i 237) navodi se kako Drugi vatikanski koncil podsjeća da se u Crkvi »prema predaji štuju svetci, pa neka se poštuju i njihove vjerodostojne relikvije, a tako i slike« te se ističe da vjernici vole relikvije, no treba »osigurati se glede njihove vjerodostojnosti; tamo gdje je ona dvojbena, relikvije će se dužnom mudrošću trebati povući iz čašćenja vjernika«, »upozoriti vjernike da se ne daju zahvatiti pomamom skupljanja relikvija; to je u prošlosti imalo štetne posljedice; bdjeti, tako da se onemogući bilo kakva krađa, bilo kakav oblik trgovanja i bilo kakvo praznovjerno izopačenje«. I zaključno ćemo opet dodati: nismo sigurni niti možemo znati što se nudi u digitalnom svijetu i čime sve trguju. No pouzdano znamo: relikvije se ne smiju prodavati niti se prodaju. Riječ je o tome da se možda taj »proizvod« koji se nudi na prodaju zove »relikvija«, premda ona to zapravo nije i dobro je da to znate, čak i ako takav artikl kupite.
