U duhovnom praćenju osobito su važna načela vjernost Duhu Svetomu i vjernost konkretnomu čovjeku. Vjernost Duhu zahtjev je samoga izraza »duhovno praćenje«, u kojem Duh postaje glavni protagonist toga procesa izrastanja na putovima Božjim.
Istodobno, potrebno je biti vjeran čovjeku ako je svaki hod jedinstven i neponovljiv od postanka osobe. Pratitelj (vođa, savjetnik) ima ulogu posredništva između dvaju protagonista. Pratitelj i praćeni aktivno zajednički surađuju da bi prepoznali i podvrgnuli se djelovanju Duha.
Bog sa svakim čovjekom nastoji uspostaviti dijalog, osobni odnos. Bog uvijek prvi ima inicijativu. U tom smislu sv. Ivan od Križa će reći: »Ako duša traži Boga, neka znade da njezin Ljubljeni još više traži nju.« Bog nastoji s čovjekom uspostavljati sve prijateljskiji odnos »kako bi ga pozvao i priveo u zajedništvo sa sobom« (DV 2). Bog se tako predstavlja kao protagonist čovjekova duhovnoga izrastanja. On je Bog živi, koji »izlazi« ususret svomu stvorenju, objavljujući mu svoju ljubav i naklonost i pozivajući ga u svoje prijateljstvo.
Kao logična posljedica toga, i duhovno praćenje postaje bitno djelo Božje. Ono će stoga, prije svega, biti pomoć vjerniku da bi se progresivno otvarao djelovanju Duha i kako bi odgovarao s uvijek novom senzibilnošću na njegove zahtjeve. Bog je dakle, djelujući po Duhu Isusovu, prvi i glavni djelatnik u duhovnom praćenju. On aktivno djeluje po svojoj riječi i sakramentima, molitvi i liturgiji, učiteljstvu Crkve i na najizravniji način po onima koji su primili karizmu praćenja braće na putovima Duha. Ako Bog nadahnjuje po tim sredstvima, prvi kriterij vjernosti bit će osluškivanje protagonista da bi se upoznali njegovi poticaji i njegova djelovanja.
Takav primat Duha Svetoga učinit će da duhovno praćenje bude bitno teologalno djelo, u svom izvoru i svom cilju. Svi ostali elementi pomoći trebaju biti podređeni tomu nadnaravnomu djelovanju. Nije se uvijek dovoljno vodilo računa o toj bitnoj dimenziji kršćanskoga izrastanja. Često su znali prevladati asketsko-voljni aspekti i dojam da su oni samo potpomognuti milošću. No treba inzistirati na jasnoj svijesti o primatu besplatnoga poziva Božjega i stvarnosti poziva na svetost, kao osobita dara koji Otac želi udijeliti svojim sinovima i kćerima kad ga traže poput blaga. U toj novoj dimenziji duhovni pratitelji trebaju biti pažljivi u osluškivanju i odgovoru na poticaje Duha.
