Tko se oglašava kao »sluga anđela«, vjerojatno se ne bavi teološkom spekulacijom ni uslužnom djelatnošću, nego okultnim savjetovanjem ili skrblju o potrebitima. U svakom je slučaju riječ o novijem tumačenju duhovnih odnosa. Još je Honorije iz Autuna u svojem »Elucidariju« primijetio da je Božje utjelovljenje bilo nužno jer bi »čovjek postao slugom anđela da je čovječanstvo otkupio anđeo«. No i oni koji nisu čitali srednjovjekovnu teologiju znaju iz Goetheova »Fausta« da sluge anđela prođu zlo i naopako. Biblija objašnjava zašto je tako. Bog je stvari zamislio obrnuto: »Proročki su duhovi prorocima podložni.« Štoviše, budući da su svi anđeli »služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje«, Bog im nije »podložio budući svijet«, nego je i sud nad njima povjerio ljudima, koji će im u nebu biti jednaki, a već su i sada »sluge kao i oni«. To ipak ne znači da slugu anđela u Pismu nema.
»Iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja«, ocrtava Ivan jedno od triju alegorijskih bića kojima upravlja sotonski Zmaj.
Množinu slivenih bića i zvjerinjih uloga – vladanje i zavođenje, ratovanje i upravljanje – srednjovjekovni su iluminatori s mukom sažimali na rukopisnim minijaturama, zapadajući u doslovnost koliko statičnu toliko i humorističnu. Tu je zaprjeku nadvladala tek invencija prve španjolske umjetnice kojoj povijest bilježi ime. Da je glavninu »Beatusa« koji se čuva u katedrali u Gironi oslikala »slikarica i Božja službenica Ende«, ne potvrđuje samo živahna paleta i stratificirana pozadina, nego i osobita simbolika kojom je redovnica prikazala zloduhi dvojac: rep kojim bi trebala održati ravnotežu Zvijer podvija između nogu, a i Zmaju rep pada u bezdan.
Kada mu je biskup Metza povjerio obnovu oronuloga benediktinskoga samostana u Gorzeu, Ivan Lotarinški shvatio je da će se prvo morati pozabaviti financijskim repovima. Francuski svetac – preminuo 974., godinu prije nego što je Edna dovršila iluminiranje »Beatusa iz Girone« – u povijesti je ekonomije i menadžmenta ostao zabilježen po računovodstvenom sustavu i ulagačkom pravilniku kojim je potpomogao strelovit rast broja monaha i munjevito širenje redovničke reforme sve do Italije. No ta je slika nepotpuna bez duhovne pozadine. Nekoć bogati zemljišni upravitelj, kojega je posvećenomu životu privukla pobožnost redovnice zaodjevene kostrijeću, kao prvu je službu prihvatio dužnost podrumara i vratara, uskraćujući si pritom sve čime je dvorio bolesne i nemoćne. Ako je sveti Ivan od Gorzea podsjećao na anđela po fotografskom pamćenju i bruju koji je pratio njegovu molitvu, ipak je dusima većma bio nalik po tome kako je služio.
