MODEL ZA IDENTIFIKACIJU: Utjecaj obitelji na pojavu ovisnosti

Foto: Shutterstock | Uspješnom komunikacijom roditelji mogu pomoći djeci u sprječavanju ovisnosti
Dubravka Lučić, prvostupnica sestrinstva, Centar za zdravstvenu zaštitu mentalnoga zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Osijek

Na razvoj djeteta, njegovo ponašanje i formiranje stajališta i vrijednosti velik utjecaj imaju vršnjaci, škola, mediji, Crkva i društveno okruženje, no najveći utjecaj ima obitelj. Stoga pojava ovisnosti u djeteta često je povezana upravo sa stanjem u obitelji. Borba za osiguranje osnovne egzistencije ili pak za društveni status, napredovanje u poslu i slično uvjetuje i odnose između roditelja i djece. Zbog nedostatka vremena djeca su često prepuštena raznim utjecajima iz društva koji nisu kontrolirani i tako polako preuzimaju obrasce ponašanja koje nameće društvo. S druge strane, i obitelj može djetetu biti dobar ili loš primjer. Pa tako kaotična obiteljska sredina, nedostatak pozitivnih emocionalnih odnosa ili prezaštitnički odnos može utjecati na nesigurnost djeteta zbog koje će tražiti izlaz u sredstvima ovisnosti. Osim toga, roditeljski primjer uzimanja sredstava ovisnosti (najčešće alkohola) često služi kao primjer djeci. Roditelji su djeci »model za identifikaciju«.

Neki roditelji nemaju definiran pojam da put u ovisnost vodi kroz stvaranje navika u djetinjstvu. Pa tako roditelji i sami ponude djetetu alkohol jer na primjer smatraju da je dobro djetetu dati crno vino da bi »popravilo« krvnu sliku, ili da pivo »radler« nema alkohola i slično. Sve to neprimjetno stvara otvorenost prema konzumaciji alkoholnih pića. Osim alkohola, koji je najzastupljenije sredstvo ovisnosti u mladih, kao i opojnih sredstava, najčešće sintetičkih droga, velik problem je i ovisnost o mobitelima i videoigricama. Stoga je roditeljska uloga najznačajnija u prevenciji.

Kako roditelji mogu pomoći djeci u sprječavanju ovisnosti? Uspješnom komunikacijom! Treba postaviti jasna pravila u izvršavanju svakodnevnih obaveza, ali ponajprije treba slušati svoje dijete, ne prigovarati i ne osuđivati. Treba promatrati ponašanje djeteta. Svako dugotrajno loše raspoloženje, povlačenje u sebe ili ponašanje koje se naglo razlikuje od uobičajenoga ponašanja alarm je da se nešto događa. Osim toga, važno je promatrati u kakvom se stanju dijete vraća s druženja s vršnjacima. Kada se radi o konzumaciji droga, u prosjeku prođu tri godine od prve konzumacije do prvoga javljanja za pomoć jer često roditelji ne primijete da se nešto događa. Ako se problem ovisnosti pojavi, tada prije svega treba tražiti rješenje, a ne krivca. Roditelji trebaju udružiti snage i ostati zajedno, a ne se međusobno osuđivati.

IZVORGlas Koncila br. 49/2016.
Prethodni članakBacam po kućama
Sljedeći članak»Čuda dolaze jedino od Boga«