Crkva misne molitve završava zazivom trojedinomu Bogu. Nakon nedjelje Duhova i rođendana Crkve slavi se svetkovina Presvetoga Trojstva. Bogu koji se čovjeku objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti čovjek se obraća u svojim molitvama. Mojsije zato u Knjizi Ponovljenoga zakona drži prikladnim razumjeti Božju stvarnost i njegovati je u svojem životu. Kaže: »Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce!« Kršćaninu preostaje Boga u životu prihvatiti i naravno dopustiti da se ljubav prema Bogu razvija.
Kaže Mojsije: »Spoznaj!« Njemu je sigurno bilo važno da narod koji je izveden iz egipatske zemlje ostane vjeran Bogu koji ga je izveo. A vjernost raste spoznajom o Bogu. Kako ne će Izraelci biti vjerni kada ih je sam Bog vodio iz egipatske u obećanu zemlju? Onaj koji im je po prorocima govorio čega da se klone, što da odbace iz svojega života te koje da vrjednote njeguju, taj Bog onda čovjeku želi najbolje. Zapovijedi u izraelskom Zakonu nisu ograničenja, nego su poruke samoga Boga koji želi dobrobit svakoga tko ih poštuje. Upravo kroz zapovijedi, kroz taj prvi Božji govor čovjeku, Izraelci su počeli upoznavati Boga.
Kršćanin danas pak može mnogo dublje upoznati Boga. Nisu ostale samo zapovijedi, samo neke norme ponašanja, nego je Bog odlučio na svijet poslati svojega Sina, samoga sebe. I pokazao se tako trojstvenim Bogom. Spoznaja je kršćanima dana po Isusu Kristu. Jednostavnije je zato sada negoli u Mojsijevo vrijeme. Sada kršćanin otvori Bibliju, u njoj gle – obris samoga Boga. Sudjeluje na misi, u njoj doživi – blizinu samoga Boga čije Tijelo postaje malena hostija. Spoznaja o kojoj govori Mojsije postala je Božjom objavom dostižna.
Ostao je drugi dio Mojsijeva poziva. Nastavlja: »Zasadi u svoje srce!« Spoznaja je ispunjena, sada ostaje njegovanje spoznatoga, ostaje priključiti se Presvetomu Trojstvu. Zasaditi u svoje srce Boga ne može se više samo razumom, nekim znanjem koje će u mozgu biti samo jedna nova informacija. Ta informacija o Bogu ne ostaje hladna činjenica. Ona treba oživjeti. Nije bez razloga Mojsije zapovjedio riječ »zasaditi«, i to gdje drugdje nego u središte ljudskoga bića, u srce. Boga se može zasaditi u srce kada mu se kršćanin obrati. U jednostavnoj molitvi, obraćanju Bogu koji se sam prvi čovjeku obratio odmah u trenutku stvaranja. Bog koji je vodio narod iz ropstva i koji ga je izveo iz grijeha po sebi, po Isusu Kristu, taj Bog očekuje ljudski odgovor. Zasaditi Boga u svoje srce prihvaćanjem njegovih riječi, slavljem sakramenata, zajedništvom u Crkvi. Svojim bićem čovjek će zasaditi Boga kada se njegov život pretvori u molitvu pravednoga življenja, zajedništva i sklada po uzoru na samoga Boga, po uzoru na Presveto Trojstvo.
Molitva postaje sadnja. O molitvi Bogu govori Ivan Zlatousti u svojim propovijedima. Kaže: »Molitva je svjetlost duše koja nam daje istinsko znanje o Bogu. To je poveznica koja posreduje između Boga i čovjeka. Molitvom se duša uzdiže na nebo i na čudesan način grli Gospodina. Ovaj je susret poput dojenčeta koje plače za majkom i traži najbolje mlijeko. Duša čezne za vlastitim potrebama i ono što prima jest bolje od svega što se može vidjeti na svijetu.«
Preostaje moliti. Kršćanin stupa u odnos s Bogom po molitvi pa tako riječi svakoga Božjega obraćanja čovjeku na kraju bivaju zasađene u ljudsko srce. A molitva nije bez ploda. Naprotiv. Onaj tko je Boga zasadio u svoje srce, ne predaje se u svijetu. Molitveni čovjek, usredotočen na Presveto Trojstvo, ponajprije će taj božanski odnos preslikati i na svoju obitelj. U ljubavi obitelj raste. U poštovanju obitelj se jača. U međusobnom slušanju obitelj postaje jedno. Sve su to odlike trojstvenoga Boga, a mogu postati i odlike braka u kojem dva bića postaju jedno tijelo, postaju jedan organizam koji zajedno diše u zemaljskim previranjima. Ako netko kaže da se Bog ne može spoznati ili da je daleko, neka pogleda kršćanina uronjenoga u molitvu. U toj snazi razgovora s trojstvenim Bogom nalazi se odgovor na ljudska traženja, nalazi se početak promjene svijeta u bolje mjesto, u prostor u kojem se živi po uzoru na biće koje je čovjeka stvorilo na svoju sliku, po uzoru na Presveto Trojstvo.
Gospodine trojstveni Bože, udahni u ljudska srca potrebu da se ponovno okreću Tebi. Ti si jedini uzor ljudskoga života, u Tebi naše obitelji mogu rasti, Tebe želimo zasaditi u svoja srca. Privuci nas k sebi, Otče, Sine i Duše Sveti, koji nas nosiš i ostaješ s nama u vijeke vjekova. Amen.
