Nacionalno hodočašće desetak tisuća hrvatskih vjernika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te brojnih iz iseljeništva koje je u srcu Crkve, na Trgu sv. Petra, u utorak 7. listopada primio papa Lav XIV., i misa koju je nakon susreta ondje predvodio zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša, na kratko vrijeme stavili su u fokus Sveopće Crkve zajednicu vjernika u hrvatskom narodu. Hrvatsko je hodočašće, naime, postalo dijelom proslave Jubileja, a Papa mu je dao legitimitet. To da Papa na posebnu audijenciju primi mnoštvo koje povezuje pripadnost istomu, i to malomu narodu, a ne biskupijama, partikularnim Crkvama ili nekim asocijacijama ili istomu pozivu – iznimka je koja se odmah može nazvati velikom povlasticom, ili velikom milošću. Osjećaj posebnosti povećava se uz svijest da su audijenciju i misu izravno prenosili vatikanski mediji, što je vjerojatno prvi put u povijesti da je Vatikan u izravnom televizijskom prijenosu prenosio misu na hrvatskom jeziku. K tomu, zahvaljujući svjetskim novinskim i fotografskim agencijama, Papine poruke Hrvatima i slike s hrvatskim motivima obišle su svijet. Iako to godi čuti i doživjeti, ipak nema razloga ni za uznositost ni za oholost.
Svijest o oprezu već je i nadbiskup Kutleša u propovijedi izrazio citiravši sv. Ivana Pavla II. koji je u pismu u povodu Branimirove godine Hrvatima 1979. godine poručio: »Pravi Kristov sljedbenik ne smije se slavodobitima uspavati, nego svakim mu se danom boriti, svakim mu je danom vjernost čuvati, svakim danom za Krista svjedočiti.« Nadbiskup je dodatno poentirao: »Sjetimo se da nas ni budućnost ne će poštedjeti križeva koje ćemo morati podnositi u čuvanju vjernosti Kristovu nauku.« I papa Lav XIV., nižući u svojem govoru vrjednote koje se vezuju uz hrvatske vjernike, na neki je način razotkrio i križ koji stoji pred hrvatskim vjernim narodom – jer postizanje onoga što nam je Papa poželio ne može biti plod lagodnoga življenja u iluziji.
Prvi je križ uopće očuvati danas osjećaj nacionalne i crkvene pripadnosti, a snažan osjećaj hrvatske pripadnosti danas je među svjetskim raritetima. O tome svjedoči i to da bi se zajednička hodočašća drugih nacija u Rim mogla nabrojiti na prste jedne ruke. Valjda još samo pokoja zemlja koja je iskusila komunistički teror ima očuvanu zdravu snažnu nacionalnu i crkvenu svijest. U tom smislu od Hrvata se mnogo očekuje jer mnogo im je i dano – čiji se identitet raspline, ne može se sabrati.
Drugi je križ ostati vjeran Crkvi na čelu s Petrom, rimskim biskupom. Nažalost, u nemalom broju zemalja i naroda isticati danas pripadnost Katoličkoj Crkvi i vjernost papi ubraja se u govor koji je sve samo ne politički korektan, a Hrvatima je upravo ta vjernost očuvala identitet, o čemu je propovijedao i zagrebački nadbiskup, fokusirajući se pritom na mučeništvo bl. Alojzija Stepinca koji je, kako reče, »suvremeni mučenik vjernosti«. Treći križ tiče se hrvatskoga iseljavanja, a veliki napori bit će potrebni da bi vjernici, gdje god bili, ostali vezani uz svoje kršćanske korijene i svjedočili da su narod koji ljubi Krista i njegovu Crkvu. Posebno je težak križ, s obzirom na sve agresivnije ideološke utjecaje, uspjeti prenositi djeci i novim naraštajima kršćanske vrjednote koje su oblikovale hrvatsku povijest i kulturu, što je Papa izričito tražio od hrvatskih vjernika.
Postoji slika koja na neki način simbolički sažimlje što Hrvatima znači vjernost Petrovu nasljedniku, a što Petru znači hrvatska vjernost. Tijekom hrvatske mise na Trgu sv. Petra pala je noć. Tisuće su hrvatskih vjernika stajale na mjesečini, a svjetlo je dolazilo tek s oltara. Gotovo da se moglo pomisliti da su usamljeni, u mraku, i Petar i Crkva. No u jednom trenutku upalila su se svjetla i mnoštvo je bilo opet obasjano, kao da je dan, s osjećajem da ih Petrove kolonade očinski grle. Ljubav je Hrvata i Pape uzajamna, a sastaje se u križu koji nas čeka. Utješno je poručio zagrebački nadbiskup: »Svjesni smo da će, u onoj mjeri u kojoj Crkva na čelu s Papom bude čuvala nauk, križ biti teži svima koji joj ostanu vjerni, ali će i vječna nagrada biti veća.«
