Čad, službenoga naziva Republika Čad, država je u srednjoj Africi smještena između Libije na sjeveru, Sudana na istoku, Srednjoafričke Republike na jugu te Kameruna, Nigerije i Nigera na zapadu. Nažalost, često je bila u središtu pozornosti svjetske javnosti zbog sukoba između afričkoga arapskoga sjevera i crnačkoga juga, uzrokovanih doista velikim etničkim šarenilom i različitim kulturnim utjecajima. Napetosti nažalost nisu prestale, postoje i danas. Među 20 i više etničkih skupina najbrojniji je narod Sara podrijetlom iz Sudana i Srednjoafričke Republike s udjelom od 30,5 posto u ukupnom broju stanovnika. Slijede Arapi sa 13 posto, Kanembu sa 9,8 posto i dr. Treba imati na umu i oko 500 tisuća izbjeglica u kampovima u istočnom dijelu zemlje, uglavnom iz ratnim strahotama pogođene susjedne sudanske pokrajine Darfur.
Ta je bivša kolonija državnu neovisnost o Francuskoj stekla g. 1960. i uređena je kao republika s predsjedničkim sustavom vlasti, koju de facto trenutačno obnaša general čadske vojske Mahamat ibn Idriss Deby Itno. Službeni je jezik arapski i francuski, ali u aktivnoj je uporabi više od 100 jezika i narječja. Gotovo je pola stanovnika siromašno, a više od polovice populacije starije od 15 godina je nepismeno. Gospodarstvo je razvijenije na jugu zemlje, pogodnom za poljodjelstvo i stočarstvo, jer sjeverni i srednji dio leži u vrućoj pustinjskoj Sahari, s prosječnom maksimalnom temperaturom od 50 °C. Na jugu se oko Dobe nalaze i naftna crpilišta, no prerađuje se i pamuk, ali BDP po stanovniku je tek oko 1020 USD. Službena je valuta srednjoafrički franak (CFA), koji je u uporabi u šest afričkih država: osim Srednjoafričke Republike i Čada to su Kamerun, Republika Kongo, Ekvatorska Gvineja i Gabon.
Velike su razlike različitih međunarodnih ustanova u procjenama o broju stanovnika, koje su u rasponu od 12,16 do više od 17 milijuna (procjena UN-a za 2021. g.), koje se s malim odstupanjima uglavnom sve slažu da je katolika oko 20 posto. Međutim, službene statistike katoličkih crkvenih ustanova razlikuju se od njih i po njima u ukupnom broju od 12 654 000 stanovnika katolika je 1 133 000, što je 15 posto. Najbrojniji su muslimani sa 52 posto i kršćani kojih je ukupno 44 posto. Manji je postotak animista, 0,3 posto, uz ostalih 0,9 posto. Nereligioznih je 2,8 posto.
Katolička Crkva u Čadu organizirana je u jednu nadbiskupiju metropoliju sa sjedištem u glavnom gradu N’Djameni kojoj pripada šest biskupija i jedan apostolski vikarijat. Najbrojnija je, očekivano, nadbiskupija, koja ima 270 tisuća vjernika, ali u ukupnom broju stanovnika na njezinu području čine tek 6,6 posto. Po brojnosti vjernika slijede sufraganske biskupije: Moundou sa 246 tisuća (26,6 %), Sarh sa 220 tisuća (13,2 %), Lai sa 141 tisuću (16,0 %), Gore sa 97 tisuća (28,7 %), Doba sa 95 tisuća (20,0 %) i Pala sa 58 tisuća (3,3 %). Apostolski vikarijat Mongo ima najmanje katolika s najmanjim postotkom udjela u stanovništvu – 5950 (2 %).
Nije teško naslutiti da je nadbiskupija majka svih današnjih mjesnih Crkava, koja vuče korijen iz 1947. g. kada je papa Pio XII. izdao bulu »Quo evangelizationis« kojom je uspostavio Apostolsku prefekturu Fort-Lamy, što je prvotni naziv za N’Djamenu. Onodobni maleni gradić osnovan je 1900. g., a ime je dobio po francuskom vojnom časniku Amédée-Françoisu Lamyju. Prefektura je plod višegodišnjega pastoralnoga truda prvoga katoličkoga svećenika, koji je 1928. g. kročio u Čad, u današnje mjesto Sarh na čadskom jugu, o. Renea Calloc’ha, redovnika spiritanca, te misionara Gabriela Herriaua, organizatora i utemeljitelja prve misije 1929. u selu Kou blizu grada Moundoua, koji je 1930. krstio prvih deset Čadana. Crkva je posebice rasla nakon dolaska misionara: isusovaca, oblata Marije Bezgrješne i kapucina, pa je 1955. utemeljena biskupija Fort-Lamy, koja je prerasla u istoimenu nadbiskupiju 1961., a preimenovana je u sadašnju N’Djamenu 1973. Vjerničke su se zajednice umnažale pa su zbog pastoralnih razloga osnovane nove tri biskupije: 1959. u Moundou, 1964. u Pali i 1972. u Sarhu. Onda su u jednoj godini 1989. utemeljene čak tri nove biskupije: Doba, Gore i Lai, a apostolska je prefektura najmlađa, osnovana 2009. Nadbiskup i pet biskupa domaći su sinovi, a dvojica su stranci, jedan Talijan i jedan Španjolac. Od biskupa dvojica su redovnici, kapucin i kombonijanac, a ostali biskupijski svećenici. Katolička Crkva u Čadu ukupno ima 282 svećenika, 174 biskupijska i 108 redovničkih, 303 pripadnice različitih redovničkih zajednica i relativno malen broj organiziranih župa – 134, no treba imati u vidu i daleko veći broj misijskih postaja.
Ni slučajno se ne smije zaboraviti jedina katolička maronitska župa u glavnom gradu, koja pripada biskupiji Navještenja Blažene Djevice Marije sa sjedištem u Ibadanu u Nigeriji. Župa je malena, ali ne manje vrijedna i važna, kao što je malena, iako pokriva 22 države zapadne i sjeverne Afrike sa 73 tisuće razasutih vjernika, i Ibadanska biskupija osnovana 2018.
Katedrala u blizini glasovite avenije Charlesa de Gaullea u N’Djameni posvećena je Gospi od Mira. Sagrađena je 1965. g. Teško je oštećena 1980. g. tijekom građanskoga rata u zemlji, koji je trajao od 1979. do 1985. Bio je to, nažalost, drugi sukob jer je prvi građanski rat između sjevera, naseljenoga pretežito arapskim muslimanima, i juga s podsaharskim Afrikancima, koji su u većini kršćani, izbio 1965. Također su se susjedne zemlje, posebice Libija i Francuska, miješale u sukob i utjecale na rješavanje čadskih unutarnjih problema, što je u većini slučajeva samo pogoršavalo napetosti. Svijet nije previše mario za vapaje kršćana, koje je izrekao i bivši biskup Pala i predsjednik Biskupske konferencije Čada Jean-Claude Bouchard 2013. g. papi Benediktu XVI. da, usprkos činjenici da je sekularizam upisan u Ustav, islam ciljano i selektivno neprestano preplavljuje administraciju, trgovinu, politiku i sve segmente u društvu. Katedrala je obnavljana od 1983. do 1986., ali tako loše da je postala neprikladna pa je ponovno morala biti obnovljena 2013. Sjedište je sadašnjega nadbiskupa Goethbéa Edmonda Djitangara, rođena 1952. u Bekoru. Za svećenika biskupije Sarh zaređen je 1978., a za njezina biskupa 1992. u tamošnjoj katedrali Bezgrješnoga začeća. Nadbiskupom N’Djamene imenovao ga je papa Franjo g. 2016.
U situaciji kada udruge za ljudska prava upozoravaju da su pritisci za »prelazak« na islam sve češći, kada zloglasna džihadistička skupina Boko Haram iz susjedne Nigerije upada u Čad čineći zločine (u lipnju i srpnju 2015. napadala je čak i N’Djamenu), te da se nerazumno grade brojne džamije i u selima u kojima uopće nema muslimana, na što je također upozorio spomenuti biskup Bouchard, kao znak nade katolici su doživjeli posvetu novoizgrađene crkve Božjega milosrđa u gradskoj četvrti Dembe u N’Djameni 2017. Vjernici tamošnje župe osnovane 2002. sastajali su se na liturgijska slavlja po skladištima ili na otvorenom prostoru, sve dok zahvaljujući inozemnim donacijama, posebice poljske biskupije Tarnow, nije podignuto primjereno sakralno zdanje za 1200 osoba. Stoga je crkvu i posvetio tarnowski biskup Andrzej Jež.
Katolička je Crkva u Čadu, kao i u velikom dijelu svijeta, zauzeta na području zdravstva, obrazovanja, karitasa i palijative, na ruralnom i svakom drugom razvitku. Prema jednom crkvenom podatku u osamdesetima katoličke je škole pohađalo više od 20 tisuća katoličkih i drugih kršćanskih i nekršćanskih učenika te velik broj odraslih, koji su pohađali tečajeve za opismenjivanje.
