Napalo vjeroučiteljicu koja je dosljedno, dokraja praktično prilagodila vježbu EU projekta »Practice«, o prevenciji predrasuda i (ne)toleranciji u odnosu na manjine i različite, sve kako bi djecu poučila što je Isus nas htio poučiti družeći se s prosjacima, bludnicama, carinicima, poganima, otpadnicima i odbačenima svih vrsta. A ona je samo, sve po eurostandardu, dala osmašima upitnik, listić da zaokruže s kime bi se najradije vozili u vlaku, a koga nikako ne bi htjeli u svoj kupe. Kao, pretjerala je, premda je pola likova jednostavno prenijela s postojeće euroliste, a druge dodala prilično prikladno podneblju i trenutku koji živimo. Osim ako napadače na nju nije najviše zaškakljala pojava »liječnika specijalista za pobačaje« ili »hrvatskoga tajkuna«, možda u strahu da bi baš svi ovog drugog izabrali za društvo u vlaku, kako bih ja otprve učinio, a ne pitajte me zašto.
A što je trebalo?! Dati đacima »listić« kakav mi odrasli dobijemo od državnih i ne znam kojih vlasti kad idemo na izbore? Na kojem nas baš to pitaju, s kime bismo sljedećih četiri ili pet godina proveli na čelu države, županije ili grada, a koga od ponuđenih ne bismo htjeli vidjeti ni na čelu kućnog savjeta. Pa da, bilo bi još puno prigodnije trenutku, možda i prihvatljivije, da se osmaše pitalo ono što će i njihove roditelje: žele li zgodnoga političara koji daje najljepša lažna obećanja; moderno uređenu političarku dvaput ulovljenu s prstima u medu; političara koji voli korupciju, a najdraži mu je pjevač mito; političarku koja je završila dva razreda večernje i još tri razreda noćne škole; političara koji ide samo u tajne klubove tajkuna; političara »playboya« koji ženu vara s ljubavnicom, a ljubavnicu s drugim političarom ili onoga koji drži ruku na srcu a ne zna riječi Lijepe naše?
Kad smo već kod izbora, sad kad su se u utrku za zagrebačkog gradonačelnika uključili svi od zeca do kornjače, veli mi Debeli da sam i ja trebao istaknuti kandidaturu. Nabroji mi on: »Znaš i čitati i pisati« (tu je u pravu), »završil si neke škole, imaš neke papire, diplome« (i tu je u pravu, samo tko zna nisu li u tuljcu od diplome špageti), »strane jezike znaš bar kak ona ‘mast-trast’, ćelav si pa s to malo brade i naočalama zgledaš skoro kak levi intelektualac« (tu je teško išta dodati), »imaš iza sebe i čitatelje, ak’ treba skupit kakve potpise« (tu mu nisam htio odati da, osim njega, pouzdano znam da me čitaju samo ženica mi Jelica, jedna časna koja čita sve i stari fratar s Krka koji se nije na vrijeme prebacio na čitanje s mobitela), »i ono najvažnije, Vilko moj, za razliku od dost’ drugih kandidata ti si rođeni Zagrepčanec, kak i tvoja žena i tvoja punica, a tvoja prapunica je bila i prva suseda Cicekovih starih, pa si znači i pravi purger jer svaki dobar muž je ono kaj mu je i žena!« E, moj Debeli, ako su mi to najveće devijacije, onda u današnje doba nemam baš nikakvih šansi! Uostalom, baš me zanima i to kako su osmaši odgovorili na taj euroupitnik, i kako je prošao onaj svećenik s vjerskim tiskom ili Biblijom u ruci!
