Život djece u Ugandi ispunjen je mnogim svakodnevnim obvezama. Već od svoje treće godine započinju obavljati kućne dužnosti te pomažu starijoj braći i sestrama.
Djeca donose vodu s izvora, sabiru iz grmlja grane za kuhanje ručka, čuvaju krave i koze u poljima, peru rublje, kopaju u polju s odraslima, čuvaju mlađu braću i sestre… Uvijek su zaigrana i vesela, iako su često gladna i umorna od teškoga tjelesnoga rada. Slatkiši su tu luksuz pa djeca jedu šećernu trsku, ako ju nađu. Nažalost, mnogu djecu roditelji napuste. Ostave ih bakama ili tetama da se brinu o njima.
Također, higijena je velik problem, zbog nedostatka vode, ali i nedostatka znanja o potrebi čistoće, jer nisu imali priliku učiti koliko je to važno. Kako bismo im pomogli smanjiti svakodnevne nevolje zbog nedostatka vode, ostvarili smo projekt dovođenja vode iz planinskih izvora u naselje, bliže kućama. Sada imaju slavine u selima, s kojih uzimaju vodu. Mnogi su zahvalni za taj dar.
Što se tiče vjere, susrele smo tu ljude različitih vjera. Prisutna su još i stara plemenska vjerovanja, vračevi i seoski »liječnici«. Uz katolike ima tu i protestanata, muslimana i pripadnika raznih sekti. Zanimljivo je da ima obitelji u kojima članovi pripadaju različitim vjerskim zajednicama.
Petak je poseban dan u našem naselju i radost ljudima. Toga je dana tržnica. Za kupnju bilo čega treba se »cjenkati«, tj. pogađati, dogovarati za cijenu. Naše područje u kojem živimo osobito obilježava uzgoj i prodaja banana, koje ovdje ljudi rabe za kuhanje, a nazivaju se »matoke«. One su njima uobičajena hrana kao što je nama kruh. Ljudi tu zapravo i ne jedu kruh ili vrlo rijetko jer je jako skup. Važna su im jela grah, kukuruzno brašno, razne žitarice od čijega brašna prave hranjive napitke, a neki uzgajaju pčele i prodaju med. Mnogi jedu samo jednom dnevno. Ljudi vole uzgajati zečeve i kokoši, ali ih lopovi često pokradu, kao i ostalo što imaju. Meso jedu samo tijekom velikih slavlja. Mnogo je neuhranjene djece pa im pomažemo praveći posebno brašno, koje im majke kuhaju kako bi napredovala i rasla.
Webare munonga! Puno hvala, dragi naši! Neka vas sve dragi Bog čuva i blagoslovi, za svu vašu ljubav i brigu za Isusovu malu braću i sestre koji trebaju našu pomoć! Srdačno vas sve pozdravljamo iz Ugande!
s. Elizabeta Žuljević, misionarka
