ZAHVALJIVANJE KOJE OPLEMENJUJE Svaki dan je Božji dar

Foto: Shutterstock

»Danas sam imala dan za sebe, svoj dan!« kaže prijateljica u razgovoru. Što to prijateljica želi reći, pa zar svaki dan nije »moj dan«? Dane je čovjek dobio na dar, na broj, kao što su se nekada kupovali bomboni, na komade, na dekagrame u papirnatim vrećicama. Dobio ih je točno onoliko koliko je odredio Onaj koji čovjeka poznaje prije njegova rođenja, prije začeća. Psalmist kaže: »Oči me tvoje vidješe kao zametak, u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni kad još ne bješe ni jednoga.« Dan je mjera tjedna, mjeseca, godine, dani prolaze, ne vraćaju se. Da se mogu vratiti, kažu neki, sada bi drugačije, sada bi pametnije, ili: »Da su mi one godine, oni dani i ova pamet…« Ne treba živjeti u prošlosti, ali je treba poštovati i cijeniti, sve što je pohranjeno u njoj oplemenjeno je, vrijedi, nije izgubljeno. Izgubljene mogu biti prilike u danu. Svaki dan može biti dobar dan, »moj dan«, dan prilike. Može biti dobar bez obzira na to je li sunčan ili kišan, vedar ili tmuran, je li jedan od onih teških koje bi čovjek najradije prespavao.

Dan zahvaljivanja

Svaki dan treba biti ispunjen dan, pun zahvalnosti, dan zahvaljivanja jer otvorile su se oči, ustalo se iz postelje i otišlo do kupaonice. Dan zahvaljivanja što zdrav čovjek samostalno može jesti, hodati, stajati. U danu svako vrijeme treba biti vrijeme spoznaje da čovjek voli i da je voljen, da je sposoban primijetiti i vidjeti dobro, prepoznati kvalitetu i vrijednost bližnje osobe. Može biti i dan dobrih vijesti, jer mediji zasipaju ljude lošim vijestima, pa ono što je dobro ili prođe pokraj ljudi ili se podrazumijeva, nije primijećeno ili nije dobilo na važnosti jer dobro je dobro. O lošem se govori, piše, raspreda. Loše se kopira, loše se prati, a ono dobro u danu često se samo onako usput spomene ili izblijedi u moru loših dana. I kad je dan Gospodnji, valja promišljati da je svaki njegov. Jer, dan je dar. Na svakome je što će učiniti s darom. Može se i ovako govoriti: »Moj dan je svaki dan koji sam oplemenio nečim dobrim, u kojem sam izmamio osmijeh, u kojem sam nekoga zagrlio i pokazao mu da nije sam. Ispunjen dan je i onaj dan u kojem molimo za sebe, obitelj, prijatelje. Svaki dan – je moj dan, dan koji mi je darovan.«

IZVORGlas Koncila br. 24/2018.
Prethodni članakHRVATSKO ŠALTERSKO POSTUPANJE Mirovinsko osiguranje – besplatno podnošenje zahtjeva?
Sljedeći članakNI ZATVOR GA NIJE SPRIJEČIO U DOMOLJUBLJU Ivan Protulipac – »najborbenija ličnost suvremene katoličke Hrvatske«