EVANGELIZACIJA NA WEBU: Zašto sve župe nemaju internetske stranice?

Foto: Shutterstock

Ovo pitanje zapravo je smiješno postaviti 2016. godine, ali na žalost moram. Pitam se, naime, kako je moguće da u današnje vrijeme – kada i djeca od osam godina itekako vladaju tabletima, smartphoneima i drugom komunikacijskom tehnologijom – postoji jako velik broj župa, koje imaju jako velik broj župljana, a nemaju svoju internetsku stranicu? Ili makar profil na Facebooku ili bilo kakav osnovni internetski zapis? Ili još dalje: kako je moguće da Katolička Crkva nema jedinstven portal sa svim župama na kojem bi bio makar osnovni uvid u ažurirani raspored misa ili u e-mail adresar? Naime, ako pokušate naći raspored misa u nekoj župi, lako ćete »poljubiti vrata« ako niste župljanin dotične župe ili ćete npr. naći raspored misa iz 2009. godine ako niste dobro pogledali u datum neažurirane stranice.

Ne želim reći da bi svećenici pored svega mukotrpnoga posla trebali biti stručnjaci za IT, ali itekako mislim da bi trebao postojati jedan jedinstveni portal s osnovnim podatcima i rasporedom misa na razini cijele Crkve.

Život je danas vrlo mobilan tako da smo često prisiljeni prisustvovati misama u »drugim« župama i onda nikako ne možete shvatiti kada ste u nekom gradu prvi put da baš ni jedna župa nema internetsku stranicu s osnovnim podatcima, npr. adresom i rasporedom misa. Da, možemo potražiti prolaznika i pitati ga gdje je crkva i kada se slavi misa ili ako u magli uspijemo pronaći zvonik. Istina je, ali ovo je 2016.!

Vaš čitatelj Željko

Slažemo se s Vama da bi danas svaka župa koja ima tu mogućnost (a takvih je velika, da ne kažemo apsolutna većina u Hrvatskoj) trebala imati svoju internetsku stranicu koja bi trebala biti ažurirana novim podatcima, makar jednom tjedno, kako bi svi zainteresirani, a posebno vjernici, na toj stranici mogli pronaći makar župni listić i osnovne informacije o misama i ostalim pastoralnim aktivnostima. Stoga ovo Vaše pismo objavljujemo i kao još jedan od poticaja svim župama, ali i (nad)biskupijama da se odluče i na tu vrstu pastorala – premda odmah treba pohvaliti i mnoge župe koje su na tom području vrlo ažurne i učinkovite – te da na taj način iziđu ususret ne samo svojim vjernicima, nego i namjernicima – putnicima, o kojima pišete, a kojima bi informacije o župi mogle itekako pomoći. Isto tako, župna internetska stranica može osim informativne uloge imati i formativnu, tj. edukativnu ulogu, i to s različitih aspekata. Na njoj se, naime, mogu objavljivati vjerski sadržaji o svetcu zaštitniku župe, o sakramentima i njihovu slavlju, kao i razni pobudni i katekizamski tekstovi; jednako tako, mogu se objaviti i kulturni sadržaji o umjetničkoj vrijednosti župne crkve, kapela i ostalih bogoslužnih prostora i zdanja, a mogu se objaviti i brojni drugi poučni povijesni, zemljopisni i ini sadržaji.

Isto se tako slažemo s Vama da taj »posao« ne mora i ne bi smio ovisiti (samo) o župniku ili njegovim pastoralnim pomoćnicima (župnom vikaru i drugima), nego bi se u izradu i ažuriranje internetskih stranica župe mogli uključiti vjernici laici, a posebno mladi. Na to vrlo često potiču tiskovni uredi naših (nad)biskupija prigodom susreta sa župnicima i župnim suradnicima u medijima, posebno onima katoličkim, i na tom putu samo treba ustrajati jer su mnoge župe, redovničke zajednice, katoličke udruge i drugi već izradili sjajne internetske stranice koje redovito donose ažurirane informacije.

A na uporabu medija u pastoralnom planu potiču i hrvatski biskupi koji su pastoralnim smjernicama posvetili dokument »Crkva i mediji« 2006. godine kojim se nije htjelo samo potaknuti »evangelizaciju sredstava društvenoga priopćavanja« niti se htjelo samo progovoriti o evangelizaciji tim sredstvima, nego »poglavito istaknuti samu komunikaciju kao bitnu sastavnicu ne samo ljudskoga života, nego i kršćanske vjere kao takve« (br. 1). Te pastoralne smjernice vrlo jasno ističu da suvremene prilike zahtijevaju od Crkve da o svom djelovanju svjedoči i u medijima. »Premda je svijet medija različito otvoren kršćanskom navještaju i uopće crkvenom djelovanju, crkveni službenici, kao i Crkva u cjelini, moraju prihvatiti izazov sudjelovanja i svjedočenja u njemu. U tom se smislu od crkvenih komunikatora i od svih koji po svojoj službi sudjeluju u poslanju Crkve očekuje spremnost na dijalog, dostupnost informacija, jasnoću stavova, transparentnost djelovanja i suvremenost medijskoga govora«, piše u br. 8, u br. 17 ističe se da »kršćanska zajednica mora biti otvorena za nove tehnologije u kojima je vidljivo međusobno prožimanje informatike, medija i komunikacijskih tehnologija«, a br. 21 u prvi plan stavlja župnu razinu medijskoga djelovanja i ističe da bi se o medijskoj prisutnosti i djelovanju trebalo voditi računa »u okviru župnih pastoralnih vijeća«, a ona bi u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima »trebala pokretati župne listove ili povremene listiće, internetske stranice ili pak sudjelovati u elektroničkim medijima«. »Jedan je od važnih vidova djelovanja tih vijeća medijsko predstavljanje vlastite župe i svih važnijih pastoralnih pothvata, kao i njegovanje odnosa s javnošću uopće«, a u tom zadatku od velike im pomoći »mogu biti biskupijski tiskovni uredi i odbori za sredstva društvenih komunikacija«. Zaključno bismo mogli reći, referirajući se na Vaše razmišljanje i ove poticaje naših biskupa, da je sada pravo vrijeme za pojačano evangelizacijsko djelovanje upravo i uz pomoć internetskih župnih stranica.

IZVORGlas Koncila br. 52-53/2016.
Prethodni članakODLAZAK LIJEČNIKA KAO SIMBOL DEPOPULACIJE: Bez liječnika gasi se mjesto
Sljedeći članakBOŽIĆ IZVAN DOMOVINE: Bez privlačnih programa ne će biti ni povratka