Drugi svjetski rat i poraće izbrisali su čitav naraštaj mladih hrvatskih književnika, među kojima je bio i pjesnik Ivo Kljajo.
Rođen je u Ilićima kod Mostara 19. travnja 1915. (prema drugom podatku 5. travnja). Nižu gimnaziju pohađao je u Mostaru, a srednju tehničku školu kao »Napretkov« pitomac u Sarajevu. Upisao je studij agronomije u Pragu, koji je nakon godinu dana nastavio u Zagrebu. Uoči rata pozvan je na odsluženje vojnoga roka te je stekao čin pričuvnoga poručnika. Zarobljen je na albanskoj granici te je dva mjeseca proveo u talijanskom zarobljeništvu. Vrativši se u Mostar, osnovao je i uređivao list »Hrvatsko pravo« i radio kao nastavnik u Tehničkoj školi. Mobiliziran je 1943. u domobranstvo te je služio u Zadvarju kod Omiša. U borbi su ga ranjena zarobili partizani pa je neko vrijeme proveo u njihovu zarobljeništvu. Nakon njemačkoga napada na ta područja Zagore partizani su raspršeni, a on je došao u Drinovce, gdje je opet zarobljen jer je bio u partizanskoj odori. Prebačen je u Mostar, gdje je dokazao svoj identitet. Nakon toga upućen je u Sarajevo kao zamjenik glavnoga urednika »Novoga lista«. U domobranskoj odori krenuo je potkraj rata motociklom prema Austriji te je nestao u kovitlacu poratne tragedije kao još jedna žrtva jugokomunističkoga terora, bez obilježena groba.
Prve pjesme objavio je u »Omladini« i »Luči« 1934., zatim u »Napretkovu kalendaru«, »Glasniku sv. Ante«, »Obitelji«, »Kršćanskoj obitelji«, »Hrvatskoj reviji«, »Hrvatskoj smotri«, »Hrvatskoj misli«, sarajevskom »Novom listu«, »Hrvatskom ženskom listu«, zborniku »Lirika hrvatskih sveučilištaraca« i dr. Osim pjesama pisao je eseje, književne prikaze, novele i prigodne članke. U rukopisu je ostala drama »Domaća sredina«, nažalost izgorjela u požaru 15. travnja 1941., kada su četnici spalili njegovo selo Iliće i susjedni Cim.
U njegovoj narativnoj poeziji nalaze se i socijalne pjesme, pjesme majci, pejzažne, misaone i religiozne pjesme. »Mnogo se zauzimao za bratsku slogu i suradnju s hrvatskim muslimanskim piscima i štovao muslimanski narod. (…) Prijateljevao je i dopisivao se s poznatim i tragičnim pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem. Isticao se u kulturno-prosvjetnom radu u svome narodu« (I. Alilović). Iako kratak, život je ispunio vjerom i dobrotom. (L)
