Prestanak pandemije koronavirusa nije označio i kraj teškoća nakon razdoblja zaraze, zatvaranja i svega što je pogodilo pojedince i društvo. U Jutarnjem je listu Kristina Turčin pisala o prvom izvještaju o mentalnom stanju nacije nakon pandemije, ističući da svaki četvrti odrasli Hrvat ima neki mentalni poremećaj. Podatci govore da je neku dijagnozu imalo oko 765 000 građana starijih od 20 godina. Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj ima ukupno 3,13 milijuna građana u toj dobi. Je li moguće da svaki četvrti odrasli građanin ima neki mentalni poremećaj, to jest, je li riječ o psihijatrizaciji društva, fenomenu na koji upozorava dio svjetskih psihijatara tvrdeći da struka (nepotrebno) uvrštava sve širi spektar očekivanih ljudskih ponašanja među poremećaje, ili je pandemija koronavirusa dovela do eksplozije koja je bitno veća nego što se stječe dojam. Uvjetno rečeno i jedno i drugo smatra dobar dio stručnjaka.
Broj dijagnoze postavljen tijekom 2022. godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj povećao se za dva i pol puta u odnosu na 2017. godinu. Konkretno, riječ je o 999 347 postavljenih dijagnoza i domena mentalnih poremećaja, naspram 436 792 koliko ih je zabilježeno pet godina prije.
»Riječ je o podacima za razinu primarne zdravstvene zaštite. Jedan značajan dio osoba koje su obuhvaćene ovim izvješćem sasvim sigurno su osobe koje su imale akutan problem, prije svega reakciju na stres, i koje su jednokratno potražile pomoć. Govorim, primjerice, o osobama koje su imale problema nesanice, koje su izgubile blisku osobu, preselile se u drugi grad i slično. U tim slučajevima rast nije negativna, nego je pozitivna promjena jer je dobro da ljudi potraže i dobiju pomoć. S druge strane, iako razmjerno mnogo pričamo o pogubnom utjecaju covida na mentalno zdravlje, nismo do kraja svjesni do koje nam je mjere pandemija naštetila«, riječi su dr. Darka Marčinka, predstojnika Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
Ozbiljna istraživanja, upozoravaju, pokazala su da je tijekom pandemije alarmantno narastao udio anksioznosti, depresija i poremećaja hranjenja. Studija koja je nedavno objavljena u uglednom medicinskom časopisu The Lancet pokazala je da je do pogoršanja mentalnoga zdravlja došlo u čak 204 države svijeta.
Mladi su strašno usamljeni, a o tome se govori mnogo manje nego o usamljenosti starijih osoba. Ta usamljenost mladih dovedena je do ekstrema tijekom pandemije. Prema međunarodnim podatcima, tijekom pandemije je 1,6 milijarda djece i mladih bilo prekinuto u edukativnim aktivnostima.
Usamljenost je postala nova psihoepidemija, a Svjetska zdravstvena organizacija utvrdila je da usamljenost dovodi do čitava niza zdravstvenih problema. Prema relevantnim istraživanjima, usamljenost je jedan od najvažnijih faktora koji su utjecali na takav rast broja mladih s mentalnim poremećajima. Na tu usamljenost, generalno mimo pandemije, ključno utječu dva faktora. To su digitalizacija i urbanizacija, kaže dr. Marčinko. Digitalne mreže, tumači, imaju nesumnjivo pozitivnu ulogu i s pomoću njih nevjerojatnom se brzinom šire informacije. No pogubno smanjuju neposrednu komunikaciju i vertikalno i horizontalno. Mladi danas nevjerojatno brzo izmjenjuju informacije, ali su unatoč tomu sve usamljeniji.
Stoga ne čudi da je u Velikoj Britaniji pokrenut projekt da se usamljena djeca u dobi od devet do 13 godina natjeraju na druženje, piše Iva Badanjak za Jutarnji list. Suočeni s poražavajućim brojkama Ureda za nacionalnu statistiku Britanije koje pokazuju da se 20 posto djece u dobi od 10 do 15 godina koja žive u gradu osjeća usamljeno, stručnjaci su pokrenuli projekt kojim žele ispitati može li se propisivanjem druženja pomoći djeci da se nose s neugodnim emocijama. Četverogodišnji projekt, koji se provodi u suradnji sa Sveučilištem u Londonu (UCL), usmjeren je na djecu u dobi od devet do 13 godina. Program trenutačno obuhvaća otprilike 100 djece u 12 osnovnih škola, a naposljetku bi se trebao proširiti na 30 škola i 600 učenika.
»Provjeri. Promisli. Prijavi« naziv je kampanje koju je pokrenuo Europski centar za nestalu djecu, a Hrvatska je među 16 zemalja u kojima je kampanja počela.
Voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Policijske uprave zagrebačke Nikolina Grubišić Požar kaže da je lani bilo 2436 udaljavanja djece, od čega 560 bjegova iz obitelji, a 1873 iz ustanova.
Kad je riječ o nestancima djece, rekla je da češće nestaju ženska djeca. Često je to odlazak na susret s nekim koga su malodobnice upoznale u virtualnom svijetu. Odlaze bez znanja roditelja, često i u drugi grad. No zamka je i kod ženske i kod muške djece da ih se uvuče u neke kriminalne aktivnosti. Kad dijete nestane, najbitnije je da se što prije obavijesti policija. Jer ono što se često misli da je nužno, da od nestanka do prijave moraju proći 24 sata, nije pravilo. Nestanak je važno što prije prijaviti. Posebno ako je taj nestanak djeteta povezan s nekim okolnostima koje nisu tipične za to dijete, a ne samo dijete, nego i za bilo koju nestalu osobu, napisao je u Jutarnjem listu Dušan Miljuš.
