Bilo je jutro, svibanjska nedjelja. Uskim mediteranskim uličicama hujao je tiho povjetarac, s kojim su se izmjenjivali udaljeni zvuci dječje igre, ptica i cvrčaka, ohrabrenih proljetnim suncem koje je najavljivalo ljetne vrućine. Njihovu su »simfoniju« u jednom trenutku nadopunila zvona mjesne župne crkve, koja su vjernike pozivala na molitvu i euharistiju. I brzo se pred crkvom stvorilo žarište društvenoga okupljanja, mjesto razmjene svakidašnjih radosti i briga, upravo na onaj način kako se svakidašnjica među ljudima dijelila prije pojave interneta i drugih »čuda« tehnologije.
Turizam, jasno, čini glavninu prihoda mještana i iz temelja oblikuje lokalnu socijalnu sliku i ozračje, no tako rijetko spominjana duhovnost Novalje, koja je po svojem trajanju zapravo drevna, o čemu svjedoče i očuvani ostatci ranokršćanskih bazilika i rimskih mozaika koji se nalaze u centru gradića, zavrijedila je posebnu pozornost.
Župna crkva sv. Katarine dupkom je ispunjena o nedjeljnim misama. No, kažu mještani, broj vjernika koji se može vidjeti u proljeće možda je tek polovica onoga broja ljudi koji se na misama okuplja tijekom ljetnih dana. Zato, opisuju slikovito, Novalja ima dvije vrste pastorala – od Uskrsa do Svih svetih, koji kulminira u ljetnim danima te od Svih svetih do Uskrsa, koji je tiši, intimniji. »Čovjek bi očekivao da će ljeti, s obzirom na ‘famozno’ Zrće, crkva biti prazna. No kod nas je situacija potpuno drukčija. Očito da je ljeto samo po sebi dinamično, pa se s njim dinamizira i vjernički život. Primjerice, kada nam dolaze vjernici iz većih gradova, njima je lakše tijekom odmora posvetiti se vjeri jer u uobičajenoj svakidašnjici, u stalnoj žurbi, između posla, prijevoza i drugih obveza, često odgađaju i vjerski i sakramentalni život, pa im se ljeto pokaže kao vrijeme u kojem će nadoknaditi propušteno«, tumači župnik Ranko Papić, koji je u Novalji više od deset godina.
»Inače, stanovnici Novalje bliski su Crkvi, bilo u duhovnom, bilo u materijalnom smislu. Ali oni tijekom čitave godine ujedno i mnogo toga traže u duhovnom smislu, što je s jedne strane zahtjevno, ali za svećenika jako dobro jer je poticajno. Ukratko, nikad se nema vremena za opuštanje«, dodaje župnik Papić. Kao i u drugim mediteranskim sredinama, procesije, bogatstvo tradicionalnih pučkih pjevanja na misama i općenito bogata i sadržajna liturgija, jedno su od najvažnijih obilježja vjerničkoga života Novalje. »Ipak, uz jaku tradiciju u Novalji smo otvoreni i za nove oblike pastorala. Na plodno tlo tako su naišle i brojne duhovne obnove. Župa smo snažna duhovnoga ritma i dobra vjerskoga apetita«, ocjenjuje župnik Papić.
Za ljetnih dana u župi se slavi pet misa, a župa obuhvaća i Staru Novalju i Gajac. Nadalje, koliko su vjerski apetiti dobri, svjedoči i opseg pastoralnoga »osoblja« na službi u župi. Uz župnika ondje je i kapelan Ivan Debelić te četiri redovnice franjevke od Bezgrješnoga začeća, koje dolaze iz Dubrovnika, iz samostana na Danči. Nitko željan duhovne izgradnje, daje se zaključiti iz riječi kapelana Debelića, ne prolazi ispod radara kada dođe u Novalju. Naime, njegova su posebna briga ne samo mladi vjernici koji za ljetnih dana dolaze na odmor u Novalju, nego i brojni studenti koji ondje dolaze raditi »na sezonu«. »Ima među njima lijep broj onih koji su u gradovima iz kojih dolaze, Zagreba, Osijeka, Slavonskoga Broda i brojnih drugih, kao aktivni vjernici angažirani i u različitim zajednicama mladih kao što su ‘Dom molitve’, ‘Srce Isusovo’, ‘Nanovo rođeni’… I njima je u silnoj gužvi potreban predah, da imaju svećenika za ispovijed, nekoga za razgovor o duhovnim pitanjima. I oni su, dakle, unutar našega ‘radara’«, dodaje kapelan Debelić, inače podrijetlom s Maloga Lošinja.
Član župnoga pastoralnoga vijeća i ravnatelj mjesne škole Aleksij Škunca opisao je za otočnu sredinu pomalo neobičan fenomen doseljavanja, koji godinama prati iz prve ruke. »Godinama u Novalju za stalno dolaze obitelji iz drugih dijelova Hrvatske. To se vidi i po prezimenima djece, a mahom su to vjerničke obitelji i više od 90 posto djece redoviti su polaznici vjeronauka. Naša su vrata svima otvorena, svatko se sukladno svojim osobnim afinitetima može integrirati u život mjesta i u život župe«, dodaje župljanin Škunca, po naobrazbi nastavnik povijesti.
Na plodno tlo među vjernicima nailazi i okupljanje u molitvenim zajednicama, na euharistijskim klanjanjima i cjelodnevnim molitvenim bdjenjima, rad u Caritasu… »Kada je u našoj župi nedavno po prvi put održano jerihonsko bdjenje, mogli smo brzo opipati duhovne plodove na razini cjelokupne župe, ali i na razini vjernika, pojedinaca«, opisuje Mario Vrtodušić, jedan od angažiranijih župljana, koji je inače aktivan i u »Pokretu za život« koji, kako naziv udruge daje naslutiti, promiče zaštitu života od začeća do naravne smrti, pitanje koje je posljednjih tjedana posebno uznemirilo hrvatsku javnost. Dakako, vjernici angažirani u toj udruzi podupiru molitvene inicijative kao što je »Četrdeset dana za život« ili pak manifestaciju »Hod za život«, a u konačnici, uvijek su na raspolaganju župniku ako je potrebno bilo što pomoći u župi, dodao je Vrtodušić.
»Kada vjernici iz drugih krajeva po prvi put posjete našu Novalju i sudjeluju na misi, često vole istaknuti da je naša crkva topla, da ih ljudi brzo prihvaćaju iako su stranci«, nadovezala se župljanka Višnja Vidas te posebno spomenula molitvenu brigu koju desetljećima vjernici u Novalji upućuju svećenicima. »Naša župa iznimno voli svoje svećenike, to je nešto što je kod nas prisutno naraštajima, plod davnina. Do mene je ta ljubav došla preko strica, godinama sam s njim molila za svećenike i duhovna zvanja, a to mi se i vratilo – moj sin Josip svećenik je Krčke biskupije«, opisuje vjernica Vidas, koja je uključena i u pobožnost Gospi Pompejskoj.
Glavno mjesto štovanja Gospe Pompejske jest u crkvici Gospe od Ružarija, odnosno u »maloj crikvi« kako to vole kazati mještani, koja se nalazi u središtu Novalje, na glavnom trgu uz more. Ondje se nedjeljom, posebno u vrijeme devetnica, u molitvi krunice okupljaju mahom župljanke. Među njima je i Jele Tomulić, koja je u novaljskoj župi angažirana i u župnom ekonomskom vijeću. »Novalja je mjesto lijepih duhovnih iskustava. Ali neprestano se moramo truditi da duhovni život održimo jakim, da on prevlada nad svime što donosi modernost. Eto, tijekom posljednje dvije godine, dok je vladala korona, barem smo se uspjeli vratiti u prošlost, u tišinu, u vremena kada nije vladala, kako ju mi zovemo, ‘turistička ludnica’. Naravno, ekonomska strana uvijek ima glavnu riječ, pa mnogi zagovaraju povratak turista, ali nije svaki novac blagoslovljen, pa se nadamo da će i u tom smislu porasti svijest«, zaključila je župljanka Tomulić.
