TREĆI EUROPSKI KATOLIČKI SOCIJALNI DANI: CRKVA I TRI VELIKE TRANZICIJE Ozbiljno problematizirati stambeno pitanje mladih obitelji

Bratislava je ugostila treće izdanje Europskih katoličkih socijalnih dana

Slovačka prijestolnica Bratislava ugostila je nedavno, od 17. do 20. ožujka, treće izdanje Europskih katoličkih socijalnih dana. Skup je, kao i dosadašnja dva, održan u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), asocijacije koja okuplja katoličke biskupe na čitavom europskom kontinentu, te Komisije biskupskih konferencija EU-a (ComECE), tijela koje predstavlja katoličke biskupe pred institucijama Europske unije. Planirani okvirni radni naslov paneuropskoga skupa bio je »Europa – onkraj pandemije: novi početak«, no taj je željeni novi početak ruskim napadom na Ukrajinu dobio novi veliki uteg, pa se i ta tema nije mogla izbjeći na skupu.

Svakodnevne promjene kojih možda nismo svjesni

Na službenoj stranici Europskih katoličkih socijalnih dana stoji da je u radu skupa sudjelovalo 150 službeno registriranih sudionika te čak 30 govornika. Među njima su, osim crkvenih pastira, bili slovačka predsjednica Zuzana Čaputova, predsjednik slovačke vlade Eduard Heger te povjerenica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica. Iz Hrvatske su u radu Dana sudjelovali pročelnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve dr. Stjepan Baloban te dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu dr. Vladimir Dugalić, koji su s čitateljima Glasa Koncila podijelili spoznaje i dojmove sa skupa.

Govoreći općenito o skupu, dr. Baloban je rekao: »Treći Europski katolički socijalni dani prvotno su bili zamišljeni kao temeljita, interdisciplinarna rasprava o Europi nakon pandemije s prilično ambicioznim naslovom i podnaslovom (‘Europska društva u tranziciji: kršćanski doprinos solidarnosti i socijalnoj pravednosti’)! U središtu predavanja i razgovora zapravo je trebala biti – a najvećim je dijelom i bila – vrlo vrijedna rasprava o tranziciji europskoga društva, tj. o promjenama koje se svakodnevno događaju oko nas, a da velikim dijelom toga i nismo svjesni. Te su promjene opisane kao ‘demografska tranzicija’ koja obuhvaća tranziciju obiteljskoga života, zatim ‘tehnološka i digitalna tranzicija’ te ‘ekološka tranzicija’.«

Demografska zima – najveća opasnost za Europu

Svojevrsni presjek prve teme, koja u Hrvatskoj upravo »vrišti«, iznio je đakovački profesor, otkrivši da su uzroci demografske zime ipak prije svega duhovne naravi, premda ni političke i društvene uzroke ne treba ni isključiti ni podcijeniti. »Vrijeme pandemije«, rekao je dr. Dugalić, »također je otkrilo važnost obitelji i zdravih bračnih odnosa te obiteljskoga odgoja. Bez solidarnosti i međugeneracijske povezanosti ne možemo graditi buduće europsko društvo. U tom smislu promišljalo se o uzrocima demografske zime koja je zahvatila sve europske zemlje te je istaknuto kako je u temeljima kriza vjere. Crkve su sve praznije, a u društvu prevladava konzumerizam i individualizam. U središtu je težnja za blagostanjem i dobrim standardom te se djeca više ne promatraju kao dar i bogatstvo. Zasigurno, takvomu stanju pridonose i sve kasniji ulazak mladih u bračnu zajednicu, nesigurnost radnoga mjesta te nametanje rodne ideologije koja obezvrjeđuje brak kao zajednicu ljubavi muškarca i žene. Istaknuto je i da europske vlade u svojim politikama ne promiču vrijednost obitelji. Zaključeno je da je demografska zima najveća opasnost koja prijeti Europi te da treba poticati države na veća ulaganja u obitelj, a Crkva je pozvana hrabriti vjernike da se ne zatvore daru života te osmišljavati nova područja djelovanja u pastoralu mladih te braka i obitelji«, rekao je dr. Dugalić.

U tom je duhu govorio i dr. Baloban, koji je također istaknuo da se na skupu »posebno isticala važnost stambene politike te se navodio primjer Mađarske koja stambenim subvencijama za obitelji s djecom ima uspjeha jer se time obiteljima donosi stabilnost«. No pročelnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve nije na tome ostao, nego je postavio dva goruća pitanja: »Nije li i u Hrvatskoj jedan od najvećih problema za mlade obitelji neriješeno stambeno pitanje, koje je često uzrokom i kasnijega stupanja u brak i maloga broja djece u braku? Nije li došlo vrijeme da se i u Hrvatskoj na svim razinama ozbiljno problematizira stambeno pitanje za mlade obitelji!?«

»Smatram da je uloga Crkve posvetiti više pozornosti na svim razinama upravo stambenomu pitanju mladih obitelji«, dodao je dr. Baloban.

»Ne smijemo izgubiti transcendentalnost ljudske osobe«

Prof. Dugalić pokazao se kao izvrstan sažimatelj izlaganja i rasprava. »Govoreći o izazovima novih, digitalnih tehnologija, svi su se složili da je riječ o istinskoj revoluciji koja stvara novu kulturu i mijenja nas mentalno«, rekao je. No tu revoluciju ne vrjednuju svi jednako. Sugovornik je iznio podosta dugačak popis više ili manje poznatih argumenata onih koji su »poprilično rezervirani«. Jedan izazov sugovornik posebno ističe: »Zanimljivo je bilo uočiti kako se stvara novi oblik virtualnoga rada koji nije zakonski jasno određen te se otvaraju mnoga pitanja radnoga prava i zaštite prava radnika. Često se ne potpisuje ugovor o radu te nisu jasno određena socijalna prava radnika.« S druge strane, »neki su opet naglašavali da su nove tehnologije svojevrsni dar i u sebi kriju mnoge prednosti, osobito u lakšoj i bržoj komunikaciji«.

Iščitavajući iz argumenata »za« i »protiv« ulogu Crkve, dr. Dugalić je rekao: »Crkva je pozvana prihvatiti taj dar, ali istodobno izgrađivati svijest o kritičnosti te ima zadaću odgajati mlade ljude za odgovornu slobodu i razborito služenje digitalnim sredstvima. Bez istinske duhovnosti ne ćemo se znati njima služiti te je istaknuto da ne smijemo izgubiti transcendentalnost ljudske osobe. Kao Crkva pozvani smo promicati dostojanstvo ljudske osobe, a u duhu kristocentričnosti odgajati vjernike, osobito mlade, da se tim sredstvima služe na pomoć i za dobro bližnjih.« Sugovornik je sažeo i ekološku tematiku koja je poglavito bila nadahnuta enciklikom pape Franje »Laudato si’« i njezinim poznatim argumentima.

Potpora Ukrajini mogla se »opipati«

Prof. Baloban u nekoliko je riječi ilustrirao »prisutnost« rata u Ukrajini na trećim Europskim katoličkim socijalnim danima. »U raspravi o ekološkoj tranziciji sudjelovao je i apostolski egzarh Ukrajinske grkokatoličke Crkve za Njemačku i Skandinaviju mons. Bogdan Dzjurah, koji je nedavno imao veliki intervju u Glasu Koncila. Osim što je kratko govorio o temi koja je bila ranije predviđena, biskup Dzjurah na dojmljiv je način približio sudionicima teško stanje u Ukrajini, posebno ono s izbjeglicama u europskim zemljama. No jedna od važnijih poruka koja je poslana iz Bratislave bila je jasna i nedvosmislena osuda ruske agresije na Ukrajinu te poziv na solidarnost s ukrajinskim narodom, posebno na konkretnu pomoć ukrajinskim izbjeglicama, kako u Ukrajini tako i u europskim zemljama. Ta se potpora ukrajinskomu narodu, zapravo, mogla ‘opipati’ u Bratislavi, bilo za vrijeme izlaganja i rasprava bilo u razgovorima ili na euharistijskim slavljima koja su se održavala svaki dan«, rekao je dr. Baloban.

»Europski katolici ne bi trebali biti ‘bespomoćni’«
Zamoljeni da komentiraju činjenicu da su Treći europski katolički socijalni dani održani u godini sinodskoga hoda čija prva faza završava upravo kontinentalnim zborovanjima, oba su sudionika istaknula da se o sinodi u Bratislavi nije izravno govorilo. Svoje je razmišljanje ipak iznio prof. Baloban. »Teško mi je reći koliko je susret u Bratislavi bio dio sinodskoga hoda premda je predsjednik COMECE-a kardinal Jean-Claud Hollerich to u završnoj riječi naglasio. Ipak, susret u Bratislavi pokazao je da europski katolici ne bi trebali biti ‘bespomoćni’ u ovom vremenu velikih nesnalaženja, tranzicija i opasnosti koje prijete Europi kao kontinentu s bogatom kršćanskom tradicijom. Ne bi trebali biti bespomoćni jer u socijalnom nauku Crkve mogu i danas pronaći ne samo poticaje, nego i konkretne upute kako kao kršćani i javni djelatnici mijenjati nabolje društvo, europsko društvo, i uopće svijet u kojem živimo. No i ovi Europski katolički socijalni dani pokazali su da je za mnoge, ako li ne i za većinu, socijalni nauk Katoličke Crkve još uvijek ‘skriveno blago’«, rekao je pročelnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve.