BUDUĆA GEOLOGINJA IVA VRABAC U DUHOVNOJ MISIJI Tko radi s mladima, izgara za Krista

Studentica geologije Iva Vrabac sudjeluje u najužem odboru za pripravu Nacionalnoga susreta mladih u Bjelovaru
Kako je mlada vjernica Bjelovarsko-križevačke biskupije Iva Vrabac, »bježeći od studija«, postala animatorski oslonac za susret mladih u Bjelovaru

U najužem odboru za pripravu nacionalnoga susreta mladih 17. rujna ove godine u Bjelovaru mlada je angažirana vjernica katedralne župe sv. Terezije Avilske Bjelovarčanka Iva Vrabac, studentica geologije na PMF-u u Zagrebu i suradnica Ureda za mlade HBK-a.

Iva je rođena u Bjelovaru 5. lipnja 1997. od roditelja Jasne, rođene Jagarić, i Vlatka Vrapca. Studentica je druge godine diplomskoga studija geologije zaštite okoliša na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Majka joj radi kao trgovkinja, a otac je zaposlen kao referent cestovnoga prometa.

Roditeljska i sestrinska zaštita

»Uvijek sam se divila požrtvovnosti svojih roditelja koji su odvajali od svojih usta i svakodnevno se odricali da bi sestri i meni omogućili sretno i bezbrižno odrastanje«, pripovijeda Iva. »Sestra Valentina dvije je godine starija od mene, završila je studij javne uprave i sada traži posao u struci. Iako naizgled posve različite, ona mirna i staložena, a ja razigrana i pomalo buntovna, tijekom godina izgradile smo povezanost i prijateljstvo. Ona je oduvijek moja osoba iz sjene koja mi čuva leđa i koja me naučila obuzdati moj nemiran duh, pritom ne ugušivši moju želju za istraživanjem. Svojim sam roditeljima neizmjerno zahvalna što su mi već tijekom srednje škole dali slobodu da istražujem svijet i otkrivam sebe, što su imali strpljenja i podupirali me u svim mojim aktivnostima, kako školskim tako i u onim vezanim uz Crkvu i mlade, a bilo ih je.«

Put do animatorice

»Kao dijete na misu bih odlazila blagdanima i povremeno nedjeljom s mamom, a tek kao krizmanica počela sam tražiti svoje mjesto u Crkvi pa sam se na poticaj časnih sestara iz Družbe naše Gospe Tarzicije Tunjić i Edith Budin te vlč. Mihilla Gojanija uključila u zajednicu mladih katedralne župe u Bjelovaru.

»Mladi čeznu da se osjećaju sigurno, prihvaćeno i voljeno. A jedino Bog u punini svoje ljubavi može sve to pružiti«

Paralelno s mojim uključivanjem u zajednicu u biskupiji je zaživio program formacije animatora ‘Mladi za mlade’ pa se u meni javila želja za služenjem u tom obliku djelovanja. Godine 2013., uz svesrdnu potporu vlč. Zorana Grgića Grge, završila sam temeljnu formaciju animatora, a nedugo zatim i formaciju za animatoricu instruktoricu, nakon čega sam se aktivno uključila u rad s mladima, kako u župi tako i u biskupiji. Uključila sam se u različite biskupijske aktivnosti – holywin u Vrbovcu, križne putove, susrete mladih naše biskupije u Novoj Rači, temeljne formacije i specijalizacije animatora, animatorska ljeta na Malom Lošinju, vjeronauk s prvopričesnicima i krizmanicima i mnoge druge. U srednjoj školi upoznala sam tada mladomisnike vlč. Branka Fresla, danas župnika katedralne župe u Bjelovaru, i vlč. Vjekoslava Holika, danas tajnika nuncijature u Pakistanu, koji su postali naši obiteljski prijatelji, ali meni istodobno i velika potpora.«

Blagoslovljeni bijeg

»Pri završetku gimnazije, u kojoj sam doista uživala, imala mnoštvo prijatelja i aktivnosti, dogodila mi se ključna prekretnica – nisam uspjela upisati željeni studij. Otišla sam u Zagreb duboko nesretna odabirom geologije kao svoga budućega zanimanja pa, u bijegu od stvarnosti, sve svoje slobodno vrijeme stavljam Bogu i animatorima na raspolaganje. Stekla sam nova poznanstva i sklopila prijateljstva, usavršila se u radu s mladima i svoj život usmjerila prema Kristu. Osim u svojoj biskupiji, uključila sam se u rad s animatorima i u drugim biskupijama, a u rujnu 2019. godine postala sam voditeljica programa ‘Mladi za mlade’ kao suradnica Ureda za mlade HBK-a i počela usko surađivati sa salezijankom s. Majom Dolenec, koja mi je otvorila nove poglede na animatorstvo i rad u pastoralu mladih.«

»Moje je srce mlado«

»Provodeći sve više vremena s mladima, uvidjela sam da je ono što na kraju svakoga takvoga vikend-susreta dobijem mnogo vrjednije od svega što ja mogu dati. Osmijeh na licima i radost kojom ti mladi zrače u Kristu moje su baterije za svaki sljedeći tjedan. Često me pitaju nije li nestao s godinama i s vremenom taj žar za rad s djecom i mladima. Ne znam misle li ljudi pod tim da sam ostarjela, ali ja se i dalje osjećam mlado, moje srce je mlado i osjećam da se taj žar za Krista ne će nikada ugasiti. Vjerujem da je to ono za čim i danas mladi čeznu – da se osjećaju sigurno, prihvaćeno i voljeno. A jedino Bog u punini svoje ljubavi može sve to pružiti i dok je on na prvom mjestu, sve ostalo je na pravom mjestu.«

»Petar ili Petra?«

»S dolaskom na faks počela je moja osobna borba. Pokušala sam samu sebe uvjeriti da mogu zavoljeti geologiju i, vodeći se time, pomalo polagati ispite. Na trećoj godini studija nisam uspjela položiti kolegij koji je bio uvjet za završetak preddiplomskoga studija i izgubila sam godinu.

»Osmijeh na licima i radost kojom mladi zrače u Kristu moje su baterije za svaki tjedan«

Sva moja nadanja i uvjerenja da mogu završiti faks koji nije ostvarenje mojih snova i da sam već nešto postigla u životu dajući sve te ispite srušila su se preko noći. I tu Bog čini novo čudo u mojem životu. Upoznajem svojega sadašnjega zaručnika Petra, osobu punu razumijevanja i suosjećanja, koji mi pomaže ponovno čvrsto stati na zemlju i nastaviti se boriti za sebe. Volim reći da je Petar doista moje čudo u životu jer sam oduvijek bila od onih djevojaka koje nisu pretjerano razmišljale o braku i djeci, kojima su prijatelji i druženja bili važniji od veza, koje su živjele u uvjerenju da se ne će udati i da će svoj život usmjeriti prema nekomu drugomu cilju. Koliko sam uvjerila sebe i svoju okolinu u to, govori i anegdota da me tata, kad sam mu rekla da izlazim s Petrom, pitao: ‘Petar ili Petra?’ Vjerujem da nitko, pa ni ja, tada nije vjerovao da će Petar postati moj najveći oslonac u životu i osoba s kojom želim stvoriti obitelj. I tu se doista ispunjaju Kristove riječi: ‘Ne boj se! Samo vjeruj!’ Blagoslovljena sam da u svom životu imam i nekolicinu bliskih prijatelja – Mateju, Lorenu, Klaru i Isidoru koje me svaki dan podsjećaju da doista sve mogu u onome koji me jača.«

Ususret susretu mladih

»U mojoj biskupiji 17. rujna ove godine održava se Susret hrvatske katoličke mladeži. Neizmjerno sam sretna i Bogu zahvalna da imam priliku sudjelovati u organizaciji, za moj grad i biskupiju, tako velikoga događaja. I dok iščekujem što mi budućnost nosi, a sigurna sam da će se moj Bog, kao i uvijek dosad, pobrinuti za mene, pokušavam se svakodnevno voditi riječima majke Terezije: ‘Nikada u životu nemoj dopustiti da sretneš nekoga tko nakon susreta s tobom ne će otići sretniji!’ Upravo to želim svima mladima.«

Mladi katolici – kompas i ogledalo
Osim što se svijet i dalje bori s pandemijom koronavirusa i ratom koji bukti u Ukrajini, rekla bih da se danas istodobno događa kriza vjere, a onda i morala. Nažalost, pojam slobode shvaća se na potpuno pogrješan način, a nauk Katoličke Crkve dovodi se u pitanje zbog nedostatka prave ljubavi i vjere. Ipak, smatram da nije sve izgubljeno i da upravo mi mladi katolici trebamo biti ogledalo stvarnosti, kompas koji će voditi prema dobru. I kao što je sveta Rita rekla, doista je hrabrost biti drugačiji od ostalih, ali ne treba se bojati, jer dok god je Bog za nas, tko može protiv nas!