U Topuskom su termalni izvori, koje su poznavali od vremena hrvatskih vladara u 10. i početkom 11. stoljeća. Novija povijest upotrebe termalnih izvora započela je 1801. g., kada je biskup Maksimilijan Vrhovac prepustio imanje nekadašnje cistercitske opatije upravi Vojne krajine. Ona se koristila termama u liječenju vojnika. Posjet lječilištu kralja Franje II. i kraljice Karoline 24. lipnja 1818. vodi se kao spomenica lječilišta. Od tada ono je uređeno i poznato u Europi. Onamo su dolazili mnogi uglednici toga vremena iz Hrvatske i inozemstva. Uz kralja, za razvoj toplica zasluge su stekli ban Josip Jelačić i pukovnici Ivan Benko i Ivan Nestor. Nakon Vojne krajine upravu toplica preuzela je Zemaljska vlada do 1918. g. Od te godine u sastavu je države SHS s nazivom Kraljevsko zemaljsko lječilište.
Nakon ratnih razaranja i devastacije u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu (okupacija od strane Srba i JNA 13. i 14. rujna 1991.) u grad se od 1995. vraćaju stanovnici. Oni uz domove obnavljaju toplice, komunalno poduzeće, Ciglanu Blatušu, općinsku zgradu, knjižnicu, dječji vrtić, osnovnu i srednju školu, dom zdravlja te župnu crkvu. Unutar lječilišta 2004. dovršeno je uređenje bolničke kapele Gospe Lurdske, koja pripada topuskoj župi Pohoda Blažene Djevice Marije. Nacrt za kapelu napravio je arhitekt Ante Periša. To je jednostavna, ali funkcionalna prostorija izrađena u drvu, staklu i mramoru. Njezin je ulaz iz bolničkoga hodnika, čiji je stakleni zid njezina bočna desna strana. Na toj se strani nalazi mramorni oltarni stol i ambon, a iza njih u niši drvenoga zida svetohranište. S lijeve je strane zidna površina u čijoj je sredini udubljenje s drvenim postoljima za triptih (rad Mile Skračića) s kipovima Bogorodice, sv. Leopolda Mandića i bl. Alojzija Stepinca. Križni je put slikara Anđelka Odaka. Kapelu je 17. prosinca 2004. blagoslovio kardinal Josip Bozanić. Mise su utorkom i četvrtkom u 6.30, a nedjeljom u 11 sati.
