Politički odgovorne osobe na vrhu zdravstvenoga sustava zaobilaze problem beneficiranoga radnoga staža djelatnika hitne medicinske službe. Posljednjih nekoliko godina traje beskrajno natezanje oko nejasnih obećanih propisa te se izrađuju elaborati i zakonski prijedlozi, koji ostaju tavoriti u ladicama. Večernji list piše da se od najodgovornijih ljudi u zdravstvenom sustavu čuo niz kontradiktornih izjava: da »hitnjaci« trebaju imati beneficirani radni staž, pa da ga ne mogu imati i da ga nemaju ni u drugim europskim zemljama, sve do tvrdnje da ga oni uopće ne žele. Upravo je ta tvrdnja ravnateljice Hrvatskoga zavoda za hitnu medicinu dr. Maje Grbe Bujević – koja je u svojem prethodnom mandatu poduprla zahtjev »hitnjaka« za beneficiranim stažem – izazvala najnoviji val ogorčenja zaposlenih u hitnoj pa je za početak listopada najavljen novi prosvjed. Elaborat na koji se poziva Ministarstvo zdravstva predan je početkom godine i tiče se samo medicinskih sestara i tehničara, a izradio ga je njihov strukovni sindikat. Liječnici i vozači nisu obuhvaćeni pa se time njihovi zahtjevi ne će riješiti. »Hitnjacima« do danas nitko nije odgovorio ni na jedan od desetak dopisa upućenih resornomu ministarstvu. Nova ministrica Irena Hrstić na saborskom Odboru za zdravstvo uoči svojega imenovanja rekla je da ni u jednoj zemlji EU-a djelatnici hitne nemaju beneficirani radni staž, ali se ljudima koji rade taj zahtjevan posao treba osigurati da ranije odu »na neka lakša radna mjesta«.
U bunkeriranom prijedlogu Zakona o hitnoj medicinskoj službi, koji su izradili sindikalci, predviđeno je pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem, kako se službeno naziva beneficirani staž, i to za djelatnike hitne koji izlaze po pozivu i rade na terenu po šest mjeseci za svaku godinu, a za dispečere po četiri mjeseca za godinu. Kad bi imali sugovornike, pristali bi i na četiri mjeseca za godinu svima. Postoje različiti modeli. Beneficirani radni staž podrazumijeva više dana godišnjega odmora, veće doprinose za zdravstvo i slično.
Hitna za »hitnjake«
»Umjesto termina beneficirani radni staž u većini zapadnih zemalja, počevši od Danske, Švedske, postoji profesionalna mirovina, u koju zaposleni u takvoj profesiji mogu otići ranije. Dakle samo je drukčiji naziv. Osim toga budući da EU nema liječnike u svojim timovima hitne, postoji model paramedika pa tako, primjerice, moj kolega u Mađarskoj dva tjedna u mjesecu radi u hitnoj medicinskoj službi, a dva tjedna u svojoj firmi, koja se bavi elektronikom, dakle nije neprekidno u ovom stresnom poslu. Mora položiti potrebne tečajeve i dobiti licencu za rad u hitnoj. Tako je većem dijelu europskih zemalja i nisu ograničeni stalnim radnim odnosom. Međutim kod nas imamo taj sustav ugovora o radu, ali imamo i sustav beneficiranog radnog staža za policiju i vatrogasce, pa bismo onda trebali to omogućiti i hitnoj. Imam 60 godina i 39 godina staža i još sam u kondiciji, ali nedavno sam kolegu, kad smo se popeli na peti kat i nosili pacijenta dolje na nosilima, morao prskati vodom da dođe k sebi. Iz hitne ih je više umrlo nego što ih je otišlo u mirovinu!« rekao je za Večernjak Danijel Šota, predsjednik Hrvatskoga sindikata hitne medicine, grubu istinu na koju mjerodavni godinama zatvaraju oči, piše Romana Kovačević Barišić.
Kad se promili namnože
A s čime se suočavaju djelatnici hitne? Evo primjera. Nedavno je Slobodna Dalmacija pisala da je u jednoj noći na hitnoj u Splitu završilo šest pijanih tinejdžerica. U splitskom KBC-u zbrinute su tinejdžerice u dobi od 15 do 17 godina zbog intoksikacije alkoholom. Imale su između 1,3 i 2,6 promila alkohola u krvi i u više su navrata vozilom hitne pomoći dovezene u bolnicu. Sve se to događalo nakon koncerta u Splitu. Po obiteljskom zakonu adolescenti do 16. godine smiju biti vani, sami, najdalje do 23 sata, a nakon toga mogu biti vani u pratnji roditelja ili druge odrasle osobe u koju roditelji imaju povjerenja. Dakle, ako ih policija zatekne vani u spomenuto zabranjeno doba nakon 23 sata, ima pravo legitimirati maloljetnika i ako je bez pratnje, odvesti ga u policijsku postaju te pozvati roditelje da ga preuzmu.
Alkohol nije za djecu
Ta priča od prije nekoliko dana iz Splita na koju je upozorio novinar Ivica Marković najbolje govori o tome da mnogi roditelji baš i ne haju za Obiteljski zakon te da često i ne znaju gdje su im djeca u kasnim večernjim i ranim jutarnjim satima. »Alkoholiziranih je, kako nam kaže naš ‘informator’, bilo i među muškoj čeljadi, koje bolnica nije vidjela jer očito bolje podnose alkohol. Vjerojatno su takvi otišli kućama ili se oporavili ‘sami od sebe’.« O tom sve prisutnijem problemu u društvu, kada mladi ljudi konzumiraju alkohol, a mnogi od njih vjerojatno i zabranjene supstance, premalo se govori. Upravo je doba adolescencije razdoblje intenzivnoga tjelesnoga i mentalnoga razvoja, a mozak je osobito osjetljiv na štetne učinke alkohola. Osim što utječe na njegov razvoj, može dovesti i do kognitivnih oštećenja te teškoća s pamćenjem i učenjem. Alkohol povećava rizik od razvoja mentalnih bolesti, kao što su depresija i anksioznost. Dugotrajno konzumiranje alkohola dovodi do oštećenja jetara, srca i drugih organa. Također konzumacija alkohola u adolescentskoj dobi povećava rizik od rizičnoga ponašanja, nasilja i ozljeda. Stoga je izrazito važno educirati adolescente o štetnom učinku alkohola i važnosti zdravih životnih navika, rekla je dr. Branka Polić, jedna od najpoznatijih splitskih pedijatrica, djelatnica Klinike za dječje bolesti KBC-a Split.
