Dana 7. rujna, dan prije Male Gospe, godine 1566. pao je Siget, grad u južnoj Ugarskoj, koji je s posadom od oko tri tisuće ljudi pred trideseterostruko jačim turskim neprijateljem hrabro mjesec dana branio nekadašnji hrvatski ban, vojskovođa Nikola Šubić Zrinski VII. Sigetski.
Iako poražen, Zrinski je spasio Habsburško Carstvo jer je time bio zaustavljen drugi osmanlijski pohod na Beč. Budući da je koji dan prije kraja bitke umro sultan Sulejman, Turci su, s obzirom i na vrlo velike gubitke, odustali od pohoda.
Zrinski je junački poginuo u posljednjem jurišu, a izginuli su svi osim nekolicine, među kojima je bio i Nikolin komornik Franjo Črnko, koji je na hrvatskom jeziku glagoljicom potanko opisao tijek bitke. Glas o junaštvu Zrinskoga i sigetskih junaka pronio se Europom, a Zrinski je s vremenom stekao naziv hrvatskoga Leonide. A junak je to veći bio što nije pristao na pozive na predaju u zamjenu da bude proglašen hrvatskim kraljem.
Razumljivo, i Mađari ga slave kao nacionalnoga junaka te su mu podignuli brojne spomenike, uz ostalo u Budimpešti. I u Hrvatskoj ih je nekoliko, a u Zagrebu nažalost tek poprsje, iako je i prije i nedavno bilo zauzimanja za veći spomenik. Mnogi pak ne znaju da je kratka Ulica neznane junakinje kod »Krešimirca« u Zagrebu nazvana u čast nepoznatoj ženi koja je digla u zrak barutanu u Sigetu i tako nanijela Turcima velike gubitke.
Svojevrstan je paradoks međutim da su Zrinski i Siget, iako se bitka dogodila na mađarskom ozemlju, postali najobrađenija tema u hrvatskoj umjetnosti, posebice u književnosti. No najpoznatije djelo posvećeno toj temi ipak je glazbeno: opera »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca, skladana na libreto Huge Badalića, uz završnu pjesmu »U boj!« Franje Markovića. Tko je samo čuo taj finale, može shvatiti što je ta opera značila u vremenima hrvatske nesamostalnosti, posebice u vremenu gušenja nacionalne svijesti tijekom obiju Jugoslavija, no isto tako zašto silno znači i danas, a znači jer zrači ponosom i dostojanstvom Hrvata, koji su, opća je ocjena povjesničara i umjetnika, svojim junaštvom spasili ne samo Europu od daljnjih turskih nadiranja, nego su spasili čast i ljepotu njezine kršćanske kulture i uljudbe. (L)
