Nema sumnje da razvoj umjetne inteligencije donosi niz koristi i prilika, posebice u ubrzanju radnoga procesa, no također nema sumnje i da ona uz sebe donosi i vrlo ozbiljne rizike. Iz »Obitelji i medija« upozoravaju na najopasniji među njima – gubitak čovjeka.
»U ime nikad zadovoljavajuće razine produktivnosti mnogi zaboravljaju što čovjek – koji jedini ima sposobnost donošenja etičkih odluka – može postići. Kada se netko u potpunosti odluči predati tehnologiji, on riskira da postane njezin sluga, a ne njezin gospodar. To znači i rizik od gubitka samoga sebe jer se u ime učinkovitosti i uštede novca prestaje uključivati sebe i ljudske osjećaje, koje nijedno računalo nikada ne će biti u stanju proizvesti ili nadomjestiti«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Također, referirali su se i na knjigu »Umjetna inteligencija, etika i komunikacija: Ljudski faktor u razdoblju algoritamskoga posredovanja« dr. Patricije Venture, stručnjakinje za informacijsku etiku. Ona upozorava na dvije opasnosti. S jedne je strane problematično brisanje granica između čovjeka i strojeva, a s druge je problematično gledište koje sporne točke umjetne inteligencije svodi na ekonomska i produktivna pitanja. »Ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da je umjetna inteligencija proizvod ljudske inteligencije. Bilo bi paradoksalno da čovjek postane suvišan zbog nečega što je on sam stvorio da bi si život učinio jednostavnijim. No ne i beskorisnim«, zapažaju iz »Obitelji i medija«.
Osobito je opasna situacija u obrazovnom sustavu, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. U vrlo kratku vremenu aplikacije poput Chat GPT-a ili Geminija mogu stvarati različite sadržaje – tekstove, slike… »Glavni je strah učitelja – čak i onih koji ne žele negirati potencijale umjetne inteligencije – da manjak napora (…) u dobi u kojoj mladi trebaju otkrivati i razvijati svoje talente može voditi intelektualnoj lijenosti zbog koje će tehnologija postati štetna, a ne pomoć studentima«, napominju iz »Obitelji i medija«.
1956. godine
postalo stvarnost.
