ZAGREB • Vatikanska željeznica, duga tek tristotinjak metara, bila je jedna od glavnih kurioziteta izložbe »Dva stoljeća željeznice u svijetu«, otvorene u četvrtak 30. listopada u Tehničkom muzeju »Nikola Tesla« u Zagrebu. Što uz pomoć eksponata iz Hrvatske i svijeta, što uz pomoć fotografija i karata, izložba je prikazala 200 godina razvoja željeznica otkako je 1825. u promet puštena prva pruga između Darlingtona i Stocktona u Engleskoj.
Vatikanska željeznica najkraća je željeznica na svijetu, a u promet je puštena 1934. godine. Pruga koja je i svojevrsni misterij i za mnoge rimske hodočasnike i poznavatelje »tajni« Vječnoga Grada izgrađena je na temelju Lateranskih sporazuma, potpisanih 1929. između Kraljevine Italije i Svete Stolice, kojima je i Vatikan dobio državnost. A nova država trebala je odmah dobiti i jedan od simbola suverenosti – vlastitu željezničku »mrežu«. Dio željeznice nosi impresivni vijadukt, a jednu njezinu dionicu natkriljuje i 17 metara visok luk s grbom Pija XI., pape za čijega je pontifikata željeznica izgrađena. Arhitekt koji je zaslužan za njezino ostvarenje bio je Giuseppe Momo, inače i autor poznatih spiralnih stuba u Vatikanskim muzejima.
Željeznica danas ima samo jednu postaju i jedan peron. Tjedno željeznicom vozi samo jedan putnički vlak, i to subotom ujutro, a njome se povremeno prevoze i tereti. Zamisao je da ona prije svega služi turistima koji uz obilazak rimskih znamenitosti žele upoznati i papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu. Ideju je zapravo pogurnuo 2015. papa Franjo, sin željezničara, koji je i prije nego što je postao papa kao »običan« svećenik i kao nadbiskup Buenos Airesa rado birao javni prijevoz i vlakove. Postojale su nekada davno i zamisli o posebnom papinskom vlaku koji bi putovao na kratkoj relaciji između Italije i Vatikana, no one nisu ostvarene. A koliko se papa zapravo koristilo Vatikanskom željeznicom? Samo dvojica – Ivan XXIII. 1962. godine, kada je putovao prema Loretu i Asizu, te Ivan Pavao II. u nekoliko navrata.
Godine 1984. Vatikanske željeznice uvrštene su na UNESCO-ov popis svjetske baštine. To je ujedno bio prvi slučaj da je neka željeznica uvrštena na taj popis i dobila poseban stupanj zaštite. Time je i Vatikan, iako to nije poslanje te »najposebnije« države svijeta, postao trajno ugrađen i u povijest željeznice.
