IMENOVANJE PAPE LAVA XIV. Novi pomoćni zagrebački biskupi Vlado Razum i Marko Kovač

Vlado Razum, Marko Kovač

Papa Lav XIV. imenovao je dvojicu pomoćnih zagrebačkih biskupa – rektora Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu preč. Vladu Razuma te biskupskoga vikara za vjernike laike i kancelara Nadbiskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu preč. Marka Kovača. Uz imenovanje pomoćnim biskupom, papa je mons. Razumu dodijelio naslovnu biskupiju Ston, a mons. Kovaču naslovnu biskupija Sarda u današnjoj Albaniji.

Vijest o novim pomoćnim zagrebačkim biskupima istovremeno je objavljena u ponedjeljak 17. studenoga u podne u Vatikanu, ali i na Svećeničkom danu Zagrebačke nadbiskupije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Novi će biskupi biti zaređeni na spomendan sv. Ivana Bosca, u subotu 31. siječnja 2026.

Tko su novi pomoćni zagrebački biskup?

Mons. Vlado Razum rođen je u Samoboru 1960. godine. Rodna mu je župa Svetoga Martina pod Okićem. Za svećenika je zaređen 1993. godine po rukama kardinala Franje Kuharića. Đakonsku i kapelansku službu vršio je u župi sv. Petra u Zagrebu tijekom pet godina te je godinu dana bio upravitelj novoosnovane župe sv. Nikole biskupa u Stenjevcu. Nakon toga je obnašao službu vicerektora odgajatelja u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, kao i povjerenika za pastoral duhovnih zvanja i ravnatelja Papinskih misijskih djela za Zagrebačku nadbiskupiju. Nakon devet godina rada u Bogosloviji vratio se 2007. u župni pastoral te je imenovan župnikom u velikogoričkoj župi Navještenja BDM. Kao duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu djelovao je od 2013. do 2021., kada je preuzeo službu vanjskoga duhovnika u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i postao rektorom kapele Corpus Domini u Zagrebu. Za rektora Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu imenovan je 2024. godine.

Mons. Marko Kovač rođen je 10. siječnja 1981. godine u Zagrebu. Odrastao je na zagrebačkoj Trešnjevci gdje je završio osnovnu školu nakon koje je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Godine 1999. upisao je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U lipnju 2006. godine zaređen je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Specijalizirao je kanonsko pravo u Veneciji. Bio je župni vikar u župi BDM Žalosne u Španskom, župi Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini, potom u župi sv. Petra u Zagrebu.
Vršio je službu pastoralnoga pomoćnika u župi sv. Jeronima u Maksimiru, privremenoga upravitelja župe sv. Barbare u Vrapču. Bio je moderator Nadbiskupskoga duhovnoga stola, biskupski vikar za pastoral. Imenovanje za pomoćnoga zagrebačkoga biskupa zateklo ga je na službi biskupskoga vikara za vjernike laike u Zagrebačkoj nadbiskupiji te kancelara Nadbiskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu.

Koja je služba pomoćnih biskupa?

Dijecezanskom biskupu u upravljanju biskupijom pomaže pomoćni biskup. Pomoćnoga biskupa imenuje papa dijecezanskome biskupu na njegov zahtjev, kada to zahtijevaju pastoralne potrebe biskupije – njezin teritorijalni raspon, broj vjernika, pa dijecezanski biskup pomoćnim biskupima dodjeljuje skrb za određeno područje, skupinu ili posebna područja pastorala. Dijecezanski biskup ima pravo podnijeti Svetoj Stolici popis najmanje tri svećenika koji su posebno prikladni za tu službu. U svim biskupskim imenovanjima, apostolski nuncij ima središnju ulogu, a rezultati njegovih istraživanja zatim se šalju Dikasteriju za biskupe, a konačnu odluku donosi sam papa.
Pomoćni biskup ne vodi vlastitu biskupiju, već mu je kao naslovnom biskupu dodijeljen naslov biskupske stolice koji je u međuvremenu ugašena, tzv. naslovne biskupije, odnosno drevne biskupije koja više ne postoji, jer prema kanonskom pravu niti jedan biskup ne smije biti bez službenoga sjedišta. Nakon biskupskoga ređenja pomoćni biskup nosi biskupska znamenja: prsten, pastirski štap i mitru. Sa sakramentalnog gledišta on je biskupi u svakom pogledu i može podjeljivati ​​sve sakramente, naravno u skladu s kanonskim pravom. U Hrvatskoj su pomoćni biskupi članovi Biskupske konferencije s pravom glasa, a trenutačno djeluju tri pomoćna biskupa: Ivan Šaško i Mijo Gorski u Zagrebačkoj nadbiskupiji te Ivan Ćurić u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.