Sve je više nevjerojatnih vijesti koje unose nemir svakomu tko želi otvoreno živjeti svoju vjeru u svakidašnjici, u javnom životu. Drugim riječima suvremeno se čovječanstvo približava stupnju razvoja u kojem će razmišljanje vjernika, njihov moral, etika i način života na koji su pozvani teško ići ukorak s društvenim problemima koje postavljaju suvremeni oblici zajedničkoga života, rađanja i odgoja djece.
To osobito teško pada kršćanskim pravnicima (odvjetnicima, sudcima i sudskim savjetnicima), koji će sve češće postajati smetnja provedbi »ludih« politika. Slična sudbina namijenjena je i iskrenim kršćanskim političarima, obrazovnim i zdravstvenim djelatnicima, koji već trpe velike pritiske.
Misaona je policija »na terenu« i nastradat će svatko tko joj se usprotivi. Njezin su osnovni aparat mediji, koji inače slove kao čuvari demokracije i korektiv vlasti. Međutim većina današnjih medija vrlo je polarizirana i služi kao glasnogovornik različitih, netransparentnih interesnih skupina (tabora), zbog čega, osim svoje uobičajene funkcije informiranja i zabavljanja, sve češće služe kao poligon za obračun s neistomišljenicima.
Ipak još nije sve izgubljeno i svakako treba upotrijebiti sva pravna i politička sredstva kako bismo se usprotivili totalitarnim posezanjima u temeljna ljudska i prirodna prava (osobito pravo na život i pravo roditelja na odgoj djece), kao i izmišljanju novih, protuprirodnih temeljnih »prava«, poput tzv. reproduktivnih, koja obuhvaćaju ekstreme od prava na dijete pod svaku cijenu (umjetnom oplodnjom, zamjenskim majčinstvom, dubioznim posvajanjem iz zemalja u razvoju bez jamstva da su poštovana prava konkretnoga djeteta i njegovih roditelja) do »prava« da se osoba riješi vlastitoga začetoga djeteta (nasciturus), »prava« na tzv. rodno samoodređenje i jezično maltretiranje drugih svojim odabranim osobnim zamjenicama (on, ona, ono, oni, one, ona), te prioritetnoga »prava« na udomljavanje i posvajanje djece u zajednicama koje su daleko od najboljega interesa djeteta, prava na odlučivanje o vlastitoj smrti i slično.
Irski učitelj Enoch Burke uhićen i zatvoren zbog neslaganja s transrodnim politikama škole
Krajem studenoga prošle godine mnoge je zgrozila vijest o novom uhićenju i zatvaranju učitelja koji je od rujna 2022. već bio proveo više od 500 dana u zatvoru zbog nepoštovanja sudskoga naloga, u skladu s kojim mu je bio zabranjen pristup Wilson’s Hospital School, gdje je donedavno radio.
Naime, kako prenosi BBC, škola ga je najprije suspendirala, a zatim mu je uručila i otkaz ugovora o radu zbog nepoštovanja naredbe o načinu kako treba oslovljavati »transrodnoga« učenika, konkretno uporabom odabrane osobne zamjenice »they« (»oni«), i općega protivljenja transrodnosti. Budući da je učitelj – suprotno sudskoj zabrani – uporno dolazio u školu ili u blizinu škole kako bi izrazio svoje neslaganje s upravom škole i kako bi se susretao sa svojim bivšim učenicima, sud mu je, uz zatvor, u više navrata odredio plaćanje sudskih penala zbog nepoštovanja zabrane, koji su sada narasli do iznosa većega od 250 000 eura, od čega mu je s plaće dosad skinuto samo 40 000.
Pita li se tko kako njegova obitelj podnosi taj financijski teret. Zašto ne posustane i prihvati ono što današnje elite nameću kao standard? Može li čovjek ne diviti se takvoj odvažnosti i nekonformizmu?
Sve to jako dobro podsjeća na vrijeme komunizma, kada se znalo tko je vladao, kako se trebalo ophoditi u javnosti i što se pred kim smjelo govoriti. Međutim, pomalo nevjerojatno zvuči da se sve to događa u Irskoj, demokratski uređenoj državi članici Unije. Još malo pa će se takve odluke očekivati i od hrvatskoga pravosuđa. Štoviše Visoki sud u Dublinu »pilatovski« se ogradio od slobode izražavanja misli naglasivši da se g. Burkeu ne sudi zbog izražavanja njegovih protivljenja transrodnim politikama, nego zbog nepoštovanja prethodnih zabrana pristupa školi. Time je očito zadovoljen današnji dvostruki (licemjerni) standard zaštite slobode izražavanja misli i uvjerenja.
Zone zabrane izražavanja misli i uvjerenja
U nekim zemljama poput Ujedinjenoga Kraljevstva odnedavno je propisano da se u krugu od 150 metara oko klinika za abortus ne smiju voditi kampanje za zaštitu života. Takav propis svakako bi bio poželjan protivnicima inicijative »40 dana za život« i pritisci na hrvatskoga zakonodavca zasigurno postoje u tom smjeru. Međutim, unatoč zabranama, pojedinci – svojevrsni svjedoci (mučenici) današnjice – opiru se takvim »herodovskim« zakonima.
Kako prenosi ADF International, kršćanska baka Rose Docherty već je dvaput uhićena 2025. samo zato što je u jednoj takvoj »zabranjenoj zoni« u Glasgowu mirno stajala s natpisom: »Prisila je kazneno djelo; obrati mi se za razgovor, samo ako želiš.« Tim je natpisom ona, kao i brojni drugi diljem UK-a, željela pružiti pomoć ženama, koje su nerijetko žrtve tuđe prisile na pobačaj. Nije vikala, nikomu nije ometala prolaz i nikoga nije uznemiravala, ali se prema njoj svejedno postupalo kao prema kriminalcu.
Nakon prvoga uhićenja u veljači škotsko državno odvjetništvo ponudilo joj je nagodbu s opomenom ako prizna odgovornost za kazneno djelo. Rose je odbila, ali je na kraju i državno odvjetništvo odustalo od progona. Međutim, nakon drugoga uhićenja u rujnu 2025. zadržana je nekoliko sati, bez stolice, iako su joj operirana oba kuka. Sjednica optužnoga vijeća održana je 19. prosinca, ali ponovno je zakazana za 13. siječnja 2026.
Taj slučaj nadovezuje se i na druge brojne slučajeve u Ujedinjenom Kraljevstvu, od kojih se posebno izdvaja slučaj kažnjavanja veterana britanske vojske Adama Smitha-Connora za tihu molitvu uza zid klinike za abortuse, bez jasnih naznaka da on tu zapravo moli. Naime, Adam nije klečao i nije izgovarao molitvu naglas.
Adam se u biti »zeznuo« kada se pred policajcima izlanuo da je molio za svojega sina kojega je u mladosti, uz njegovu financijsku pomoć, pobacila njegova tadašnja djevojka, za drugu nerođenu djecu i njihove roditelje. Nakon proceduralnih peripetija sud ga je uvjetno oslobodio novčane kazne, ali ga je obvezao na plaćanje troškova postupka u iznosu od 9000 funta (oko 10 300 eura)! Koliko daleko ide minuciozna analiza činjenica pokazuje i to da je sud osudu obrazložio time što je Adam u jednom trenutku imao blago naklonjenu glavu i sklopljene ruke.
Uhićenje zbog izražavanja mišljenja na ulicama Bruxellesa
U lipnju 2025. dvoje aktivista – Chris Elston iz Kanade (poznat kao Billboard Chris) i Lois McLatchie Miller iz organizacije ADF International – poticali su prolaznike na razgovor o sposobnosti maloljetnika za davanje suglasnosti na primjenu tzv. »blokatora puberteta« u postupku »promjene spola«. Pritom je Lois držala transparent s tekstom »Djeca se nikad ne rađaju u pogrješnom tijelu«, a Chris transparent »Djeca ne mogu dati suglasnost za blokatore puberteta«.
Nakon što se za vrijeme razgovora s prolaznicima okupila skupina agresivni ljudi Lois je pozvala policiju. Kada je stigla policija, uhitili su Lois i Chrisa, a ne njihove napadače. Oduzeli su im i uništili transparente, a pustili su ih tek nakon nekoliko sati zadržavanja.
To je jedan od slučajeva koji su skrenuli pozornost administracije američkoga predsjednika Donalda Trumpa, koji je doveo do – za Europu – »skandaloznih« kritika u strateškom dokumentu američke vlade, objavljenom u studenom prošle godine, u kojem se govori o polarizaciji, cenzuri slobode govora i progonu političke oporbe u Europskoj uniji.
Osim toga u prosincu 2025. Chris i Lois pokrenuli su, uz pomoć pravnoga tima ADF Internationala, i pravnu bitku protiv načelnika policije u Bruxellesu, belgijskoga pučkoga pravobranitelja, gradske uprave, inspektorata policije i same države Belgije.
Hrvatski Ustavni sud potvrdio očinstvo stečeno zamjenskim majčinstvom
Postoje slučajevi priznanja učinaka inozemnoga zamjenskoga majčinstva i u Hrvatskoj.
Konkretno u svojoj odluci od 16. prosinca 2025. Ustavni je sud utvrdio da je biološkomu ocu djeteta i samomu djetetu dobivenu zamjenskim majčinstvom u Ukrajini povrijeđeno pravo na poštovanje privatnoga i obiteljskoga života zbog odbijanja hrvatskoga matičnoga ureda da upiše činjenicu rođenja djeteta u maticu rođenih, o čemu ovise stjecanje hrvatskoga državljanstva i zdravstveno osiguranje djeteta.
Međutim u tako osjetljivu području Ustavni je sud zauzeo izrazito formalistički pristup, koji je od kraja 2024. na snazi u Francuskoj. Naime, Ustavni sud smatra da se naknadni upis u hrvatsku maticu mora automatski obaviti na temelju inozemnoga rodnoga lista, bez ulaženja u ispitivanje istinitosti ondje navedenih činjenica. S tim u vezi Ustavni je sud ocijenio da je irelevantna obavijest veleposlanice RH u Ukrajini o tome da je konkretno riječ o zamjenskom majčinstvu.
Iako se u sudskoj praksi Europskoga suda za ljudska prava načelno štiti samo biološko roditeljstvo, iz odluke Ustavnoga suda proizlazi da bi se automatski trebalo upisati i majčinstvo hrvatske namjeravane majke, neovisno o nepostojanju biološke veze s djetetom. Ustavni sud glatko je izbjegao izravno analizirati tu problematiku odbacivši njezinu ustavnu tužbu na temelju činjenice da nije zajedno sa suprugom pokrenula postupak naknadnoga upisa činjenice rođenja.
Međutim ostaje pitanje kako u situaciji kada se u korijenu biološkoga očinstva nalazi nešto što je u Hrvatskoj zabranjeno, to isto – bez negativnih posljedica – može dovesti do priznanja pravnoga očinstva i majčinstva u Hrvatskoj. Kako je to španjolski Vrhovni sud izrazio u svojoj presudi s kraja 2024., najbolji interesi djeteta u određenom slučaju moraju se odrediti u skladu s vrijednostima koje zastupa konkretno društvo, a koje su izražene u pravnim pravilima te u načelima na kojima se temelje nacionalno zakonodavstvo i međunarodne konvencije o građanskom statusu i zaštiti djece.
Slično je i prof. dr. Aleksandra Korać Graovac komentirala za Narod.hr ustvrdivši da je Ustavni sud »otvorio slobodan prolaz svima koji žele zaobići hrvatski pravni sustav«. Nasuprot tomu, Direktivom EU-a 2024/1712 zamjensko majčinstvo uneseno je kao jedan od oblika kaznenoga djela trgovanja ljudima u članak 2. Direktive 2011/36 te će države članice morati takve delikte predvidjeti u svojim zakonodavstvima.
Međutim iz odluke Ustavnoga suda doznaje se i to da je u Hrvatskoj još jedno biološko očinstvo na temelju zamjenskoga majčinstva iz SAD-a priznato 2024. presudom Visokoga upravnoga suda RH, s tim da u tom slučaju ime majke nije bilo naznačeno.
Gotovo je iznenađujući zdravorazumski pristup Ustavnoga suda i Visokoga upravnoga suda kada govore o uzimanju u obzir »biološke stvarnosti« veze između oca naručitelja i djeteta začetoga umjetnom oplodnjom u SAD-u i Ukrajini pomoću donirane sperme. Kad bi barem ti akteri bili toliko hrabri i dosljedni da isti kriterij »biološke stvarnosti« primijene i u pitanjima poput zahtijevanja suglasnosti oca nerođenoga djeteta za pobačaj ili zaštite ženskoga športa od sudjelovanja muškaraca koji se deklariraju kao žene. To bi svakako bilo osvježavajuće i ohrabrujuće za budućnost.
