NAKON RAZNIH MEDIJSKIH INTERPRETACIJA FELJTONA O RIJEČKIM MUČENICIMA U svakoj se kauzi jasno pokazuje i iz koje je ideologije mržnja progonitelja proizišla

Foto: Riječka nadbiskupija

Feljton o Riječkim mučenicima koji je tijekom veljače u Glasu Koncila objavljen u tri nastavka privukao je pozornost ne samo crkvene javnosti, nego i nekolicine svjetovnih medija. Zbog očita interesa šire javnosti za temu Riječkih mučenika, ali i za konkretne kriterije kako se u Crkvi uopće razlučuje što jest mučeništvo, a što nije, Glas Koncila je razgovarao s mons. Demetriom Fernándezom Gonzálezom, pomoćnim kordopskim biskupom u miru i ravnateljem sveučilišnoga tečaja o kauzama svetaca koji izvodi Crkveno sveučilište sv. Damasa u Madridu. Biskup Fernández González član je Dikasterija za kauze svetaca u Vatikanu.

Utvrditi da je zločin počinjen iz mržnje prema katoličkoj vjeri

Tečaj o kauzama svetaca izvodi se periodično tijekom redovitih sveučilišnih semestara i kao izborni kolegij pri Fakultetu kanonskoga prava spomenutoga madridskoga crkvenoga sveučilišta.

»Najvažnije je da mučenik oprašta svojim progoniteljima. Progonitelji koji se pojavljuju u procesu zanimaju nas samo zato da bismo im oprostili«, poručuje španjolski biskup Fernández González

Tečaj se izvodi u suradnji sa Španjolskom biskupskom konferencijom i Dikasterijem za kauze svetaca. Cilj je dodatna izobrazba sviju koji su zainteresirani za sudjelovanje u kauzama, od razine postulatora (koji može biti i laik) do drugih aktera u procesu (od onih čije su službe u njihovim biskupijama povezane s kauzama do teologa, povjesničara i liječnika uključenih u procese). Neki ga studenti pohađaju uživo, a neki i preko interneta, pojasnio je biskup Fernández González.

Na pitanje kako u kontekstu složenih povijesnih zbivanja, kakva su nedvojbena bila i u vremenima Riječkih mučenika, ispravno razlučiti tko je mučenik vjere, a tko tek kolateralna žrtva nasilničkoga djelovanja nekoga režima ili vojske (npr. žrtve bombardiranja koje su se našle u blizini nekoga vojnoga cilja), biskup Fernández González odgovorio je: »Da bi se neka smrt mogla kvalificirati kao mučeništvo i time omogućila beatifikacija bez potrebe za dodatnim čudom, treba potvrditi smrt i njezine okolnosti (materijalno mučeništvo), stajalište osobe koja je pretrpjela tu smrt te da je ona tu smrt primila u predanju života poput Isusa Krista, dobrovoljno i opraštajući progoniteljima (formalno mučeništvo). Također treba utvrditi da su progonitelji počinili zločin iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Ako svećenik ili bilo koji drugi kršćanin pogine kao posljedica bombardiranja, bit će vrlo teško dokazati mržnju prema vjeri, na koju mučenik odgovara ljubavlju.«

»U mučeništvu posebno dolazi do izražaja ljubav«

Biskup Fernández González osobito je skrenuo pozornost na odnos između progonitelja i mučenika. »Važan je odnos između progonitelja i mučenika. Progonitelji mučenika ubijaju iz mržnje prema vjeri, a mučenik se suočava s tom smrću s još većom ljubavlju, poput Isusa Krista. U mučeništvu posebno dolazi do izražaja ljubav«, pojasnio je. No iz daljnjega pojašnjenja biskupa Fernándeza Gonzáleza razvidno je i da pitanje »ideološke pripadnosti« progonitelja ne može ostati neodgovoreno u procesu kauze, čak i pod cijenu da ono može izazvati »nemire« u širem društvu, medijima i javnosti. »Kada se analiziraju razlozi mržnje prema vjeri, ta mržnja može dolaziti iz bilo kojega režima, bilo desnoga bilo lijevoga. Postoje progoni kršćana koji dolaze iz marksističkih režima, kao i drugi koji dolaze iz fašističkih režima. U jednom i u drugom slučaju riječ je o mržnji prema Bogu i prema onima koji u Boga vjeruju. Jasno će se pokazati iz koje je ideologije ta mržnja proizišla, a najvažnije je da mučenik oprašta svojim progoniteljima. Progonitelji koji se pojavljuju u procesu zanimaju nas samo zato da bismo im oprostili«, rekao je biskup Fernández González.

I u Španjolskoj zagovornici smrtonosnih ideologija osporavaju kauze

Jedna od povijesnih tema s kojima se španjolsko društvo još uvijek s teškoćama suočava odnosi se na razdoblje Građanskoga rata (1936. – 1939.), krvavoga »preludija« u Drugi svjetski rat, kada su na španjolskom tlu u kontekstu sukoba komunističkih brigada i vojske pod zapovjedništvom Francisca Franca svoje ubojite ratne potencijale naveliko ispitivale i totalitarne sile, prije svega Hitlerova Njemačka i Staljinova Rusija. Španjolski građanski rat iznjedrio je i niz istinskih svjedoka vjere koji su svojim životom i krvnom žrtvom posvjedočili vjernost Bogu i Katoličkoj Crkvi. Mahom su oni bili žrtve pomno osmišljenih zločina koji su se događali na teritorijima pod kontrolom komunističkih brigada.

»Da bi se neka smrt mogla kvalificirati kao mučeništvo i time omogućila beatifikacija bez potrebe za dodatnim čudom, treba potvrditi smrt i njezine okolnosti (materijalno mučeništvo), stajalište osobe koja je pretrpjela tu smrt te da je ona tu smrt primila u predanju života poput Isusa Krista«

Stoga i nije iznenađujuće da kada Crkva proglašava blaženike i svetce iz toga razdoblja, a to se događa relativno učestalo, napominje biskup Fernández González, i u španjolskoj javnosti dolazi do različitih napetosti. Postoje, upozorava španjolski biskup, i suvremeni zagovornici ideologija čiji su pobornici u vrijeme Građanskoga rata te zločine počinili. Intelektualni baštinici tih ideologa danas osporavaju kauze te im nastoje umanjiti važnost za sveopće društvo i budućnost. »Iz Katoličke Crkve, na razini biskupija, župa, redovničkih zajednica i drugih krugova stalno naglašavamo da mučenici ne dolaze tražiti nikakvu osvetu, nego nam pokazati svoj primjer ljubavi i oprosta. Mučenja su bila strašna, ali ljubav je bila veća i to je ono što želimo slaviti. Beatifikacijama se koristimo kako bismo prenijeli kršćansku poruku pomirenja i oprosta«, objašnjava biskup Fernández González.

»Mučenici su velika nada za naš današnji svijet«

Španjolski je biskup podsjetio na svevremensku misao Tertulijana da je »krv mučenika sjeme novih kršćana«. »To se doista ispunjava. Nova Europa bit će plod osobito krvi tolikih mučenika koji su tijekom 20. stoljeća dali svjedočanstvo još veće ljubavi. Kada je sv. papa Ivan Pavao II. razmatrao činjenicu da je 20. stoljeće bilo stoljeće mučenika u cijelom svijetu (u tom je stoljeću mučeničkom smrću umrlo oko tri milijuna kršćana, što je oko 70 posto svih mučenika kroz dvadeset stoljeća crkvene povijesti), govorio je da se, s tom krvlju, nalazimo pred novim proljećem Crkve, u Europi i u svijetu. Mučenici su velika nada za naš današnji svijet«, zaključuje španjolski biskup Fernández González.

Gdje je portal Telegram u feljtonu Glasa Koncila pronašao šovinizam?

Među medijima koji su pokazali interes za Riječke mučenike i feljton u Glasu Koncila bio je i portal Telegram, koji je kao svoj povod iznio priopćenje Riječke nadbiskupije od četvrtka 5. ožujka »o raznim medijskim interpretacijama Riječkih mučenika«, koje je potpisao riječki nadbiskup Mate Uzinić. Premda se u priopćenju ne spominje feljton u Glasu Koncila, Telegram s priličnom sigurnošću konstatira da je nadbiskup Uzinić mislio upravo na Glas Koncila i da je to njegov »obračun« s katoličkim tjednikom. U nastavku teksta objavljenoga na Telegramu, na isti dan kada i riječko priopćenje, iznosi se i niz tendencioznih tumačenja o šovinizmu na stranicama Glas Koncila. A u najmanju je ruku dvojbeno je li autor priloga na Telegramu tri feljtona u Glasu Koncila o Riječkim mučenicima uopće pročitao. Naime Telegramov članak navodi da su prema tumačenju Glasa Koncila neki od ubojica i progonitelja Riječkih mučenika bili »partizani preodjeveni u četnike«. To je netočno. Riječ je zapravo o obrnutom slučaju – svećenika Jurja Matijevića u Gerovu ubio je 1943. partizan koji je, prema rekonstrukciji don Ante Bakovića u Hrvatskom martirologiju XX. stoljeća, vrlo vjerojatno bio najprije pripadnik četničkih postrojba (tako su se, naime, samoprozvali sljedbenici Draže Mihailovića, zapovjednika vojske Kraljevine Jugoslavije na jugoslavenskom tlu i ministra obrane u izbjegličkoj vladi u Londonu). Također valja podsjetiti i što je Bakovićev Martirologij iz kojega je podatke crpio i feljton u Glasu Koncila. Riječ je o kapitalnom djelu objavljenu 2007. godine na više od tisuću stranica A4 formata i koje je rekonstruiralo okolnosti nasilnih smrti 663 rimokatolička svećenika, bogoslova, sjemeništarca, redovnika i redovnice u vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća. Baković je u istraživanje uložio više od deset godina, a uvodnu riječ Martirologiju napisala su dvojica kardinala i nadbiskupa metropolita – zagrebački Josip Bozanić i vrhbosanski Vinko Puljić.