Izraz vir bonus dicendi peritus, koji se pripisuje rimskomu državniku Katonu Starijemu, a kasnije su ga preuzeli i dodatno razradili Ciceron i Kvintilijan, kanonska je definicija idealnoga govornika u rimskoj retorici – govornika koji se ne odlikuje samo tehničkom vještinom, nego ponajprije dobrotom. Takvomu govorniku riječ nije sredstvo manipulacije; naprotiv, on svemu izgovorenomu pristupa savjesno svjestan da za izrečeno snosi odgovornost: njegove ga riječi mogu i opravdati i osuditi.
Odgovornost i publika
Ta se klasična ideja o etički utemeljenu govorništvu može i mora promatrati i u suvremenom kontekstu u kojem je retorika uvelike zapostavljena iako bi i dalje trebala biti ključna vještina javnoga djelovanja i profesionalne komunikacije. Svoj doprinos potrebi za uspostavom uljuđene javne komunikacije i kulture dijaloga dala je istaknuta fonetičarka i retoričarka prof. dr. Gordana Varošanec-Škarić čija je knjiga »Retorika za govorne profesionalce« objavljena u izdanju nakladničke kuće Alfa u prosincu 2025. godine, a predstavljena je 17. travnja u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu. U opisu knjige navodi se da ona pruža jasan i sveobuhvatan pregled ključnih retoričkih tema, povezujući teoriju s primjerima iz antičke i suvremene političke prakse te nudeći praktične savjete za uspješno javno govorenje. Istaknuto je također da autorica ističe važnost analitičkoga pristupa, etičkoga uvjeravanja i stalnoga usavršavanja govorničkih vještina, što su u superlativima potvrđivale predstavljačice: dr. Anita Runjić Stoilova sa Sveučilišta u Splitu, dr. Lidija Cvikić i dr. Iva Bašić sa Sveučilišta u Zagrebu, srednjoškolska profesorica Anđelka Ravlić iz Zagreba i urednik izdanja Tomislav Fuzul. Često je tijekom predstavljanja spominjan i intervju koji je za Kabinet.alfa.hr dala autorica pod naslovom »Odgovorno govoriti znači misliti na publiku, a ne na vlastiti ego« pa su profesoričini odgovori zaslužili biti i dijelom ovoga teksta.
Godine utkane u knjigu
Knjiga je nastajala kao prirodni dio procesa poučavanja govorništva prof. dr. Varošanec-Škarić na studiju fonetike Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. »Mislim da je u ovoj knjizi osjetna moja strastvena želja da retoriku okružim filozofijom, književnošću, komunikologijom, prihvaćanjem nove retorike u obrazovanju.« Autorica je knjigu pripremala od 2020. do 2024. godine, a sve do njezina izlaska u prosincu 2025. dodatno ju je dorađivala i usavršavala. Kao ključnu motivaciju istaknula je podizanje kulture dijaloga u Hrvatskoj i istaknula da je to moguće jedino ako se retorika sustavno primjenjuje i poučava od najranijih stupnjeva obrazovanja pa sve do visokoškolskih ustanova, uključujući veleučilišta i sveučilišta.
Retorika za govorne profesionalce namijenjena je svima koji se školuju za buduće govornike i svima onima koji to već jesu. Autorica posebno izdvaja političare, koji bi trebali raditi na oplemenjivanju svojih medijskih izjava te u raspravama u parlamentarnom govoru, novinare, kojima bi poznavanje uljudbenoga razgovora trebalo biti pokretač u intervjuima, raspravama, komentarima, i nastavnike, bez obzira na to koji predmet poučavaju. U tom kontekstu navode se podatci da se retorika danas izvodi u nekim srednjim školama te na nekim učilištima, fakultetima, na studiju fonetike Filozofskoga fakulteta i Učiteljskom fakultetu. Ipak autorica smatra da bi bilo dobro da se retorika poučava već od osnovne škole, na društvenim i drugim fakultetima, svakako u poučavanju budućih političara, medijskih profesionalaca, novinara. Pritom ističe da je na razvoj retoričkoga obrazovanja uvelike utjecala Govornička škola »Ivo Škarić«, koju je vodio od godina Domovinskoga rata pa do 2009. prof. emeritus Ivo Škarić. Bilo ih je 30, a nakon njega sama je vodila još deset Govorničkih škola »Ivo Škarić«, sve dok se to moglo suorganizirati s Agencijom za odgoj i obrazovanje. Značaj Govorničke škole u današnjem obrazovanju, principi strukturiranja misli i argumentiranoga izlaganja koji su se u njoj poučavali vidljivo su ugrađeni, primjerice, u način pisanja eseja na maturi iz Hrvatskoga jezika. Naime esej na maturi iz Hrvatskoga jezika ima vrlo sličnu strukturu strukturi govora koji se tada učio u Govorničkoj školi: kao što u govoru postoji središnja misao koju treba postaviti, zatim sagledati s dva različita stajališta i potom argumentirati, tako i u eseju pristupnik mora odgovoriti na polazno pitanje i na taj način oblikovati središnju tvrdnju za koju treba navesti dva ili tri argumenta i potkrijepiti ih podupirućim podatcima. Time se potvrđuje da sustavno retoričko obrazovanje ne samo da unaprjeđuje govorne vještine, nego i znatno pridonosi kvaliteti pisanoga izražavanja.
Potvrđen antički ideal
Koje su osobine kvalitetnoga govornika i kako sastaviti uspješan govor, samo su neka od pitanja na koja se mogu pronaći odgovori u knjizi prof. dr. Gordane Varošanec-Škarić. Dobar je govornik prije svega osoba koja posjeduje prirodni talent za govor, ali i netko tko taj talent razvija i usavršava učenjem. Također vjerodostojnost, odnosno etos govornika, nezaobilazna je odlika kvalitetnoga retora jer netko tko djeluje neetično ne može se smatrati dobrim govornikom. Takva osoba može biti samo vješt manipulator čiji se načini djelovanja mogu analizirati s obzirom na uspjeh kod određene publike, ali joj se pritom oduzima status dobroga govornika. Upravo je po toj karakteristici govorništvo posebno područje jer u nekim drugim djelatnostima pojedinac može biti neetičan, primjerice u svojim političkim stajalištima ili osobnim karakteristikama, a da mu se ipak ne osporava kvaliteta njegova rada – takav pojedinac i dalje može biti dobar slikar ili uspješan pisac. Može se stoga zaključiti da se antički ideal govornika i danas potvrđuje kao nuždan temelj svakoga istinski vrijedna javnoga govora i komunikacije.
Dobar govor neodvojiv je, očito, od karaktera govornika, ali za dobar govor potrebna je i dobra argumentacija. Argumenti bi, navodi se u knjizi, trebali biti neutralni i podupirati određenu tvrdnju pomoću konkretnih primjera, općeprihvaćenih istina ili zakona, upotrebom slikovitoga izražavanja, primjerice metafora koje uvelike pomažu publici da bolje razumije kompleksne ideje i emocionalno se poveže s govorom. Za razliku od toga primjeri pogrješne argumentacije mogu se prepoznati u uporabi retoričkih smicalica čija je svrha pojačati uvjerljivost izlaganja, često zaobilazeći čvrste i racionalne argumente te se oslanjajući na emocije, dojmove ili neprecizne formulacije. Govornici ih rabe kako bi skrenuli pozornost s bitnih pitanja, pojednostavnili složene teme ili prikazali vlastito stajalište uvjerljivijim nego što doista jest. Naposljetku svađalački, uvrjedljivi argumenti u kojima se napada osoba, a ne njezina tvrdnja, također su primjeri dokaza koji narušavaju kvalitetu rasprave i udaljavaju govor od utemeljenoga uvjeravanja.
Govori smrti i mraka
Kao što je osobnost govornika neraskidivo povezana s njegovim izlaganjem, na sličan je način i argumentacija čvrsto vezana uz publiku jer je njezina temeljna namjena potaknuti slušatelje da prihvate iznesena stajališta. Ako publika ne prihvati ponuđene argumente i ne iskaže barem određeni stupanj slaganja, može se zaključiti da svrha govora nije postignuta. Od javnih se govornika očekuje da jasno pokažu kako im je briga za publiku ispred osobne samopromocije i polemičkoga napadanja protivnika s obzirom na to da odgovorno govorenje u prvom redu znači usmjeravanje pozornosti na potrebe i razumijevanje publike, a ne na vlastitu taštinu, smatra prof. dr. Varošanec-Škarić.
Posebnu pozornost autorica posvećuje suvremenoj »retoričkoj sceni«, pri čemu ističe kako kvalitetni i promišljeni govori često ostaju u sjeni onih koji se najčešće pojavljuju u javnom prostoru. Takvi dominantni govori uglavnom su obilježeni prijetnjama, demonstracijom moći i natjecateljskim tonom. U novije vrijeme toj se skupini pridružuju i govori smrti i govori mraka. Osim toga brojni su govori danas nerazumljivi, proturječni i nelogični pa kod publike izazivaju osjećaj bezizlaznosti i nemoći, a istodobno često izostaje uravnotežen i ravnopravan dijalog između suprotstavljenih strana u sukobima.
Knjiga »Retorika za govorne profesionalce« prof. dr. Gordane Varošanec-Škarić potvrđuje trajnu važnost etičkoga i odgovornoga govorništva te se može promatrati kao svojevrsni udžbenik retorike. Pruža jasan povijesni pregled razvoja retorike, ali i konkretne smjernice za oblikovanje govora i uvjerljivu argumentaciju, uključujući i brojne primjere. Istodobno osvještava što uistinu znači javno govoriti te ističe odgovornost prema publici i potrebu za njegovanjem kulture dijaloga u suvremenom društvu.
