Već nas Cvjetnica obiteljski okuplja. U tri naraštaja s dvije grane, sjedimo i naklapamo, nadvikujemo se baš kako je i primjereno onima koji još ne znaju da će sami dati razapeti Isusa, a on će ih svejedno počastiti uskrsnućem i još većim okupljanjem iduće nedjelje…
– Jeste li već isprobali AI, »artificial inteligence«, ovu umjetnu inteligenciju? – kći Marta »opipava« žive li joj roditelji još u kamenom dobu. – Jedna moja s posla baš sve ju pita, čak i to smije li se krumpir podgrijavati i koliko su dana jestivi faširanci iz frižidera! Prošloga vikenda pitala je AI kako da se odjene za izlet, zamislite! Ah, baš je luda… I ona, i ta umjetna inteligencija!
– Nije to ništa, i ozbiljne novine sa svojim timom budućih nagrađivanih »novinara istraživača« postavljaju joj pitanja! – znam ponešto i ja. – I to ju pitaju: »Zašto je Thompson tako popularan?« umjetni inteligenti u živom pakiranju! Za to im treba AI? Da dobiju pet odgovora toliko općenitih i blesastih, kakve ne bi dali ni naši »dečki s bocom« iza minimarketa! Te zbog glazbena stila, zbog tekstova te naravno zbog pjevačeve »kontroverznosti«. Ili ovaj odgovor »gospođe umjetne« – pronalazim ga na mobitelu pa čitam naglas: – »Mnoge njegove nastupe odlikuje velika količina emocija, što stvara snažnu povezanost s obožavateljima«… Pa nije li ta umjetna inteligencija skroz naglavce postavljena?! Zar nije prva »snažna povezanost s obožavateljima«, koja onda stvori »veliku količinu emocija«?! I još hrpu takvih »velikih količina« odgovora im je dala, kad ne zna da je pravi to što smo uz »Bojnu Čavoglave« ulazili i u rovove i u improvizirana skloništa, odlazili i vraćali se, uvjereni da nam nitko ništa ne može, baš ponajprije zahvaljujući toj pjesmi i spotu čiji su nas ratnici, baš takvi musavi i bezubi, ali odlučni, uvjerili da smo spremni obraniti svoje domove. Ušla je ta pjesma toliko pod kožu da su i mlade mame – pogledah Jelicu i sestru – dojile djecu tom pjesmom, a očevi ratnim pričama dali dodatni zamah da i današnji mladi slušaju tu »seljačku« glazbu, koja nije vrijedna ni jednoga »Porina«. Bolje da su to pitali umjetnu, zašto ga nije dobio!
– Ma, ta AI vjerojatno ne bi potvrdila ni da su »Vatreni« svjetska nogometna sila, već bi odgovorila kako »tri medalje u sedam godina nije ni ‘jedna na svake dvije’«! – umiješa se naš nogometno zaraženi zet. – Čini se meni da ta »umjetna« odgovara kako joj prava naštima!
– He, he… ali to još nije sve! – zapjevuši moj šuro, znani »Sin Oluje«, prvo se ogledavši jesu li stol već napustila djeca mliječna zuba. – Ovakva ili onakva, ali čuo sam iz »povjerljiva izvora« da »umjetna« čak i nekim svećenicima piše propovijedi, ali »samo kad se ne stignu pripremiti«. Oni njoj kratko napišu: »Molim propovijed o darovanim talentima«, a oni snalažljiviji, kao i sluge iz te prispodobe, još dopišu: »i to u stilu Šagija ili don Živka«. I eto je, gotove u minuti! Pa vi vidite… Ja sam pročitao jednu.
