ANTUN HOBLAJ, ŽUPNIK ŽUPE SV. JAKOBA U PRELOGU »Bio sam samo posrednik preko kojega je djelovao Bog«

Foto: S. Bunjevac | Župnik u Prelogu Antun Hoblaj

»Ohrabruje ova monografija jer svojim sadržajem i porukom uspostavlja onaj kontinuitet koji se temelji na sržnim duhovno-kulturnim vrijednostima. One su utjelovljene u životu naroda koji je obilježen vlastitim korijenjem odnosno podrijetlom… To je jamstvo da nema te izvanjske sile koja bi nadjačala onu unutarnju duhovnu stranu Lijepe naše, na kojoj se temelji identitet naroda… Svome čitatelju monografija skreće pozornost na posebnost začetka ove monografije, a to je prijateljstvo… Sama za sebe, ta činjenica posebna je za naše vrijeme, da se Crkva na svim razinama, počevši od župne zajednice, izgrađuje na principu prijateljstva koje oživljava njezino ‘tkivo’ bratstva i sestrinstva, odnosno međuljudskih odnosa u župi, a onda i šire u civilnom životu na izgradnji nacionalnog hrvatskog i srednjoeuropskog kulturno-duhovnog identiteta koje upravo u kršćanskoj vjeri ima istinsko ishodište. U prošlosti se Preloga i Međimurja u cjelini izrazito ističe da je snaga duha naroda jača od bilo kojeg izvanjskog nasrtaja«, riječi su varaždinskoga biskupa Josipa Mrzljaka u predgovoru ovih dana objavljene monografije »U službi Bogu i ljudima« u povodu 40. obljetnice svećeničkoga služenja Antuna Hoblaja u župi sv. Jakoba u Prelogu, koje ističu temeljne odrednice i poruke objavljenoga djela.

Vrijedna knjiga o mjestu i župi

Premda već sam naslov monografije upućuje na ključni povod njezina nastanka – župnika i njegovu obljetnicu, ona je svojevrstan međimurski buket načinjen u Prelogu od nekoliko prekrasnih, zapravo – iznimno važnih, obljetničkih cvjetova.

Zbog njegove doista široke i raznovrsne pastoralne djelatnosti, koja se godinama prelijeva i na doslovce sve segmente društvenoga života u mjestu, može se reći da župnik Antun Hoblaj prakticira globalni pastoral, tj. svjedoči i pronosi radosnu vijest svima i na svim mjestima, bez iznimke.

Osim 40. župnikove obljetnice, to su i 750. obljetnica grada Preloga i 250. obljetnica posvećenja župne crkve. Tako su se oko župnika Hoblaja, po tko zna koji put u njegovu svećeničkom djelovanju, ponovno okupili brojni suradnici/prijatelji, koji su, uloživši puno truda i vremena, zajednički iznjedrili nadasve vrijednu knjigu o svom mjestu i župi, s respektabilnim brojem znanstveno-povijesnih, arhivskih, bibliografskih, kulturoloških, socioloških, crkveno-duhovnih i katehetsko-pastoralnih priloga.

Za duhovno zvanje presudna je obitelj

Zbog njegove doista nevjerojatno široke i raznovrsne pastoralne i društvene djelatnosti, o kojoj pišu župljani u monografiji, koja se godinama prelijevala i na doslovce sve segmente života u mjestu, od športa, medija, škole, gospodarstva, izdavaštva, vatrogasnoga društva, zborova, glazbenih sastava i nevladinih udruga do humanitarnih i kulturnih akcija, i još puno toga drugoga, u sadašnjem globalnom svijetu, što bi trebalo značiti – zaokruženom, sveukupnom, povezanom, općem, bez pretjerivanja se može reći da preloški župnik Hoblaj prakticira globalni pastoral, tj. svjedočeći donosi radosnu vijest svima na svim mjestima bez iznimke.

Rođen je 15. svibnja 1949. u Štrukovcu, u međimurskoj župi Selnica, u obitelji sa sedmero djece otca Franje i majke Agate r. Kutnjak. Uz Antuna duhovno su zvanje odabrali stariji brat dr. Alojzije, istaknuti hrvatski teolog i dugogodišnji profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, i najmlađa sestra Marija, redovnica s. Hijacinta. Nakon završene osnovne škole u Štrukovcu i susjednom Vratišincu upisuje Međubiskupijsko dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. O svojoj odluci da krene putom svećeništva govori bez velike dramatičnosti ili velikih prijelomnih trenutaka, što bi, možda, netko očekivao: »Vjerujem da je velikoj većini svećenika, redovnika ili redovnica teško ukratko objasniti kada se točno dogodio onaj sudbonosni trenutak: ‘Evo me!’, pa tako i meni. Svakako je, po meni, obiteljsko ozračje presudno u tome. Odgajan sam u svakodnevnoj obiteljskoj molitvi, redovitom sudjelovanju na misama, kasnije sam kao i mnogi bio ministrant i sve je to skupa utjecalo na moju odluku. Bio je to proces duhovnoga dozrijevanja kojega kao dijete, kasnije i kao stariji, i nisam bio svjestan. Gospodin je, to je tako jasno kao i u odabirima svih drugih zvanja, vodio moj životni put te u tom smislu nema nekakvih mojih ‘zasluga’, ‘odvažnosti’ i tomu slično. Svoje svećeništvo promatram kao neizmjerni dar, dakle zahvat odozgor, a tek potom može se govoriti o nekakvom mojem pothvatu odozdol, i na tome sam zahvalan Gospodinu!« 

Najvažniji su župni suradnici
Kao kandidat Zagrebačke nadbiskupije diplomirao je potom na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu specijaliziravši se u pastoralnoj teologiji, što će se kasnije pokazati kao izvrstan odabir. Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj prvostolnici na svetkovinu sv. Petra i Pavla g. 1975. po ondašnjem zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću. Nakon mlade mise u Selnici zbog pastoralnih potreba poslan je župnicima na ispomoć ili zamjenu u Selnicu, Mače, Novu Bukovicu, Moravče i Gradec kod Vrbovca. Imenovan je g. 1976. kapelanom župniku Alojziju Vojvodi u Prelogu, gdje je odmah uz uobičajene aktivnosti posebno započeo intenzivnije susrete s djecom i mladima, pomažući i okolnim starijim župnicima u onodobnom Donjomeđimurskom dekanatu. Mladi je kapelan toliko bio prihvaćen od svih svećenika dekanata da su oni zajednički uspjeli u nekoliko navrata nagovoriti nadbiskupa da ga ne šalje iz njihove sredine na drugu potrebitu župu. Tako je nakon gotovo sedam kapelanskih godina i odlaska župnika Vojvode u mirovinu, g. 1982. imenovan župnikom u Prelogu i tu dužnost obavlja punih 35 godina. Zbog svoje blage naravi, susretljivosti i, posebno, vjerodostojnosti svladavao je sve zaprjeke i rješavao sve probleme na dobrobit župe i župljana te svih Preložana. Svejedno, kao prekaljeni iskusni pastoralac ističe da sve to ne bi bilo moguće bez brojnih suradnika, kod kojih je uspio usaditi svijest da su oni najvažniji u župi jer župnici dolaze i odlaze, kao što će i on jednoga dana otići. Ukratko, uspio je duhovno i materijalno podići prelošku župu na zavidnu razinu, zbog čega je nakon reorganizacije Varaždinske biskupije o 20. obljetnici njezina osnutka imenovan dekanom novoosnovanoga Preloškoga dekanata, što mu je, priznaje, samo još jedna u nizu obveza, ali jednako tako i mogućnost da u svemu još tješnje surađuje s kolegama svećenicima.
NK »Mladost«, Zrinska garda, Barokne večeri…

Nemoguće je ukratko i nabrojiti sve konkretne akcije župnika Hoblaja i sudjelovanja u mnoštvu pothvata, no kao zanimljivosti vrijedi barem npr. spomenuti njegovu podršku razvitku športa u općini. Bio je dugogodišnji član uprave i čak u jednom mandatu i predsjednik mjesnoga nogometnoga kluba »Mladost Komet« u Prelogu, kao strastveni dinamovac organizirao je odlaske na nogometne utakmice diljem Hrvatske, a kao vjerni navijač hrvatske nogometne reprezentacije i u europske zemlje, čak i u Izrael. Jednako tako vrijedi spomenuti njegovu inicijativu i ulogu u osnivanju Zrinske garde u suradnji s Maticom hrvatskom Ogrankom Čakovec i Družbom »Braća hrvatskoga zmaja«, održavanju jednoga koncerta Varaždinskih baroknih večeri u župnoj crkvi sv. Jakova i dr.

Možda je malo neumjesno nakon toliko desetljeća plodnoga svećeničkoga života priupitati ga o njegovu poimanju svećeništva i o svojevrsnom osvrtu na prošlo vrijeme, no on opet prilično skromno ističe: »Već ste puno puta čuli riječi mnogih zaslužnijih, vrjednijih i požrtvovnijih svećenika od mene kako bi se, da se ponovno rode, opet odlučili za svećenički poziv. Nemam im ništa posebno pridodati, nego samo potvrditi da sam i ja sretan, ispunjen i zahvalan Gospodinu što me je pozvao da budem svećenik. Unatoč svim poteškoćama, pa i teškim trenutcima i kušnjama, ponovno bih se odlučio za svećeništvo jer sam doživio i mnoštvo neopisivo lijepih i dragocjenih susreta, kada je npr. u središtu bio ljudski život, kako odrasloga tako i još nerođenoga. Dakako, ja sam bio samo sredstvo i posrednik preko kojega je djelovao sam Bog, što je za mene nevrijednoga čudo i milost. Zato poručujem svima onima koji razmišljaju o duhovnom pozivu: Odlučite se jer se pokajati sigurno ne ćete!«

IZVORGlas Koncila br. 48/2017.
Prethodni članakKAKO SUDE REALITY SUDCI »Kad odrastem želim biti sudac«
Sljedeći članakDILEME UZ NAJAVLJENU REFORMU OBRAZOVANJA Što je cilj »digitalne transformacije«?