GOVORI NAM SLUGA BOŽJI FRANJO KUHARIĆ Smisao korizme

Crkva se od pradavnih vremena, možemo reći od svoga početka, četrdeset dana na poseban način pripremala za proslavu vazmenoga otajstva. To razdoblje zovemo korizmenim vremenom. Korizmeno vrijeme zahtijeva od vjernika veću duhovnu sabranost i duboki ispit savjesti, iskrenu provjeru vjere i iskreno pomirenje s Bogom.

Uskrs je svjetlo usmjereno, poput neugasivoga reflektora, prema svakomu čovjeku, svjetlo koje prožima cijelu povijest. To svjetlo treba vidjeti, prepoznati i prihvatiti vjerom. Svjetlo sunčevo čovjek ne može gledati ako je slijep. Čovjek koji je od rođenja slijep, ne može si ga ni predočiti, jer uvijek živi u tami. Vjera je svjetlo duše, oči našega duha kojima vidimo i slijedimo svjetlo spasenja. Isus je kazao svojim slušateljima, a među njima je bilo i njegovih protivnika: »Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide!« (Iv 12, 35)

Smisao je korizme da duhom progledamo i usvojimo Božju viziju o čovjeku i njegovu životu. To znači obraćenje

Biti sinovima svjetlosti, to je poziv kršćana. Koliko ima krštenih u Hrvatskoj, a jesu li svi sinovi svjetlosti? Kristovi učenici mogu mijenjati tamnu situaciju svijeta i povijesti samo ako su svjetlo u svijetu; ako žive duhom svijeta, postanu tama. Tama ne može nikoga rasvijetliti. Isusova je riječ: »Vi ste svjetlost svijeta!« (Mt 5, 14) Kazao je i svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« (Mt 5, 13)

Ako kršteni oslijepe duhom i izgube vrhunaravno gledanje božanskih stvarnosti te se u načinu življenja izjednače sa stilom i duhom svijeta, onda zaista ne mogu biti zdrava sol ni svjetlo. Vide očima tijela i zato žive samo tjelesno, protivno Duhu Božjem.

Smisao je korizme da duhom progledamo i usvojimo Božju viziju o čovjeku i njegovu životu. To znači obraćenje, cjelovita promjena mišljenja i djelovanja u svim odnosima! Amen!

Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 247.- 250.