Božja vječnost za nas je neizreciva tajna. On je apsolutno vječan. To znači da živi od vijeka i živjet će do vijeka. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, to također znači da mu je namijenio dioništvo u svojoj vječnosti. Čovjek nije od vijeka, jer je stvoren, ali će živjeti do vijeka.
U Evanđelju čitamo o sljedećem susretu. »I dok je on (Isus) izlazio na put dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: ‘Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?’« (Mk 10, 17) Isus njega i slušatelje iznenađuje svojom primjedbom: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!« Time je Isus htio reći da je samo Bog izvor svake dobrote i svetosti, pa je i njegovo čovještvo posvećeno tom dobrotom. Nakon tih riječi Isus postavi pitanje: »Zapovijedi znadeš?« … Mladić odgovori: »Učitelju, sve sam to očuvao od svoje mladosti!« (Mk 10, 20)
Evanđelist izvješćuje dalje: »Isus ga nato pogleda, zavoli ga i reče mu: ‘Jedno ti nedostaje! Idi, što imaš prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!’« (Mk 10, 21) Tom je mladiću bio pokazan najviši i najsigurniji put u vječno blaženstvo, ali je to bila i ponuda njegovoj slobodi. Dakle, izbor kakav ćemo život živjeti u vječnosti, ovisi o našoj odluci. Mladić se, kaže sv. Marko, »na tu riječ smrkne i ode žalostan, jer imaše veliki imetak.« (Mk 10, 22)
Isus nakon odlaska mladića zarobljenoga vlastitim bogatstvom, reče učenicima: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje. Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« (Mk 10, 24-25)
Bogatstvo nije samo veliki novac ili imanje, bogatstvo je svaka navezanost na stvorenje o kojemu čovjek toliko ovisi da radi njega odbacuje Boga i ne mari za vječni život. Učenici su se snebivali zbog Isusovih riječi, pa se međusobno pitahu: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre pogled u njih i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« (Mk 10, 26-27) Bog ima svoj milosrdan način kako do posljednjega časa osvajati čovjekovu slobodu! Amen!
Iz knjige »S Bogom lice u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 25.-28.
