GRKOKATOLICI U DALMACIJI(4) Grkokatoličko vojno dušobrižništvo u Zadru

Grkokatolička crkva Preobraženja Gospodnjega u Baljcima
Objavljujemo povijest Grkokatoličke Crkve u Dalmaciji od prve unije g. 1648. čiji je glavni nositelj bio pravoslavni episkop Epifanije Stefanović do nekadašnjega Dalmatinskoga vikarijata Križevačke biskupije i prvoga dalmatinskoga grkokatoličkoga vikara o. Vasilija Bubanovića, s posebnim osvrtom na župe u Kričkama, Baljcima i Vrlici u Dalmatinskoj zagori te na njihov nestanak u Drugom svjetskom ratu i sadašnja nastojanja da ponovno ožive.

Stanje grkokatoličke zajednice u Dalmaciji sredinom 19. stoljeća otkriva Šematizam Križevačke eparhije iz 1847. godine, koji daje detaljan pregled grkokatoličkoga Dalmatinskoga vikarijata uključujući i broj vjernika u svakom pojedinom naselju. Tako bilježi da je 1847. g. dalmatinski vikar Đuro Smičiklas ujedno i župnik kričanski. U mjestu Kričke na popisu je bilo 89 vjernika, u mjestu Drniš 31, u Moseču 37, u Sedramiću 20, u Ružiću 16, u Kanjanima 14, u Severiću i Tepljuhu 14, u Razdvadju 19, u Miočiću 14, u Žitniću 3, u Tininu 4, u Uzdolju 5, u Štikovu 1 i u Šibeniku 3 vjernika. Ukupno je dakle u župi Kričke 1847. bilo 260 grkokatolika. U Baljcima je u to vrijeme župnik bio Aron Crvenković. U samom naselju Baljcima bilo je 122 vjernika, u Mirloviću 93, a u Gradcu 17. Ukupno u župi u Baljcima bilo je 232 vjernika. U Vrlici, gdje je na župi bio Marko Stanić, nalazilo se 20 vjernika, u Civljanima 16, u Kukaru 36, Podosoju 16, Garjuku 29, Maovici 24 i u Koljanima 8. Ukupno u vrličkoj župi bilo je 149 grkokatoličkih vjernika. U priobalnim gradovima gdje je pastoralnu skrb za vojnike i civile vodio Žumberčanin dr. Petar Stić bilo je prema Šematizmu iz 1847. sljedeće stanje: u Zadru, gdje je i bilo sjedište grkokatoličkoga kapelana, bilo je 55 vjernika, u Šibeniku 76, u Splitu 89, Visu 82, Lezini 8, Korčuli 3 i u Dubrovniku 34. Ukupno u gradskim dalmatinskim župama bilo je dakle 347 grkokatoličkih vjernika. Sve zajedno u gradskim i seoskim župama Dalmatinskoga vikarijata bilo je u to vrijeme 988 vjernika. Za njih su se brinula četvorica stalnih svećenika, od kojih je jedan obavljao službu biskupskoga vikara, odnosno sinđela. Posebno je važno istaknuti da se tadašnji križevački vladika Gabriel Smičiklas osobito brinuo za taj vikarijat.

Podatci iz kanonske vizitacije 1895.

Godine 1856. u zagrebačkom Grkokatoličkom sjemeništu nalazio se pitomac iz Dalmatinskoga vikarijata bogoslov Ilija Gjukić iz Vrlike, a u godini 1867./68. bogoslov Nikola Vežić iz Drniša. Veza između dalmatinskih grkokatolika i zagrebačkoga sjemeništa odnosno župe sv. Ćirila i Metoda nastavljena je i u idućim desetljećima. Tako se primjerice prilikom gradnje nove župne crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu u Zagrebu g. 1885. kao dobrotvori spominju poimence i dalmatinski grkokatolici: Nikola Vežić, Lazar Gjukić, Vaso Suša Vranković, Aćim Vranković, Simo Vranković, Jovo Vranković, Aleksa Krička, Vlatko Nikolić, dalmatinski vikar Mihajlo Nikolić i Nikola Segedi, župnik u Vrlici.

Zadar se u šematizmima Križevačke eparhije vodi kao posebna personalna vojna kapelanija. Ondje su za potrebe vojnika grkokatolika iz cijele Monarhije djelovali svećenici: Konstantin Bukvić 1836., Petar Stić 1847., Tomo Vidović 1852., Dionizije Bastašić 1864. i drugi.

Križevački vladika Julije Drohobecki obavio je 1895. kanonsku vizitaciju u župama Dalmatinskoga vikarijata, a potom je sastavio opširne zapisnike iz kojih se mogu saznati podatci o stanju u njima.

Crkva u Kričkama izgrađena je 1835.

G. 1895. župnik i vikar u Kričkama bio je Vladislav Laboš, rođen u Vrlici.

Sve tri župe Dalmatinskoga grkokatoličkoga vikarijata s pripadajućim zaseocima g. 1847. imale su ukupno 641 vjernika. U Kričkama je bilo 260 grkokatolika, u Baljcima 232 i u Vrlici 149. Pored toga, u Zadru je živjelo 55 grkokatoličkih vjernika, u Šibeniku 76, Splitu 89, Visu 82, Lezini 8, Korčuli 3 i u Dubrovniku 34. Dakle, ukupno u gradskim dalmatinskim župama bilo je 347 grkokatoličkih vjernika, a svih zajedno u seoskim župama i gradovima bilo je 988.

Župničku službu obavljao je od 28. srpnja 1887. U to su vrijeme crkveni odbornici bili Jovo Vranković i Nikola Vežić, crkveni pojac bio je Spiro Krička, a zvonar Maksim Kunac. Zapisnik vizitacije u nastavku detaljno opisuje zgrade, pokretnu i nepokretnu imovinu te stanje u župi. Poimence se navode i sela koja pripadaju župi, što je od posebne važnosti za daljnja istraživanja grkokatoličke prisutnosti na području župe Kričke. Među ostalim navedena su imena školske djece i prihodi za župu. Prema zapisima župna crkva Pokrova Presvete Bogorodice izgrađena je g. 1835. na mjestu zvanom Glavica. Posvećena je 1836. po križevačkom vladiki Gabrielu Smičiklasu. Uz detaljan opis dimenzija crkve kao i unutrašnjosti, zapisnik spominje i kameni zid oko groblja pokraj kojega je bilo zasađeno 15 bademovih stabala. Iznad ulaznih vrata u crkvu stoji natpis na staroslavenskom u čast Franje I. »cara i kralja«, čijom zaslugom je podignut hram. Nadalje se donose podatci da je crkva imala dva zvona od kojih je jedno darovao domaći sin svećenik Mihajlo Nikolić. Prema svemu sudeći, kričanska je crkva bila bogato urešena iznutra. Ondje je bio veliki zidani ikonostas s umjetničkim ikonama ispred kojega su bila dva velika svijećnjaka. Na oltaru su stajala dva srebrna svijećnjaka, srebrni naprestolni križ, a u samom oltaru bile su pohranjene moći svetih. Uz sve to, crkva je imala i dva antiminsa (četverokutna tkanina s ušivenim moćima nekoga svetca i slikom polaganja Krista u grob), srebrni kalež i vrijedne crkvene knjige na staroslavenskom jeziku. Vrlo je zanimljivo da je u crkvi na pokrajnjem lijevom zidu stajala i ikona Presvete Bogorodice sa zavjetnim darovima! Ispred te ikone bila su dva svijećnjaka. Iz vrlo detaljnoga opisa saznaje se da se u župi redovito održavao vjeronauk za djecu. Obavljala su se sva propisana bogoslužja, a u Velikom Postu (korizmi) služila se liturgija i u rimokatoličkoj crkvi u Drnišu. Kako navodi zapisnik, župni je dvor dograđen 1839., kao i štala za blago. Mnogi podatci o grkokatoličkoj župi Kričke, osobito o grkokatoličkim obiteljima, mogu se pronaći i u očuvanim crkvenim matičnim knjigama.

Dar cara Franje I. crkvi u Baljcima

U vrijeme kanonske vizitacije baljački župnik bio je Hadži Nikodim Jovanović, rođen u Temišvaru, koji je svojevremeno boravio kao monah u pravoslavnom manastiru Hopovo u Srijemu. Kako stoji u Zapisniku vizitacije »prisajedinio« se u Katoličku Crkvu 24. prosinca 1893. godine. Od 1. siječnja 1894. obavljao je službu grkokatoličkoga župnika u Baljcima. U to vrijeme crkveni pojac bio je Ignjat Jašić, a zvonar Nikola Gegić. Crkva Preobraženja Gospodnjega izgrađena je 1836., a posvećena je iste godine po križevačkom vladiki Gabrielu Smičiklasu. Zvona za župnu crkvu u Baljcima darovao je car Franjo I. Kao i u Kričkama, i crkva u Baljcima bila je bogato opremljena crkvenim inventarom. U crkvi je bio zidani ikonostas ispred kojega su stajala dva velika svijećnjaka od mjedi. Od mjedi je bio i glavni luster na kojem se nalazilo 11 svijeća. Crkva je imala pokrajnje klupe (stasidije) i dvije zastave. Na oltaru su stajala četiri srebrna svijećnjaka, naprestolni križ, Evanđelje (tiskano u Lavovu 1866.) i antimis iz 1887. godine, koji je crkvi darovao križevački vladika Ilija Hranilović. U samom kamenom oltaru u kositrenoj škrinjici bile su pohranjene sv. moći. Crkva je posjedovala i srebrni komplet: dva kaleža od kojih je jedan bio jako star, diskos (u zapadnoj liturgiji – patena), i žličicu. U Zapisniku nadalje stoji da župa ima u vlasništvu zemljište koje je ostavio pokojni svećenik Marko Busović sa zadužbinom budućim župnicima da se za njega služe četiri sv. liturgije godišnje i to na dane 7. siječnja, 25. travnja, 25. srpnja i 6. prosinca, što je zapisano u Arhivu župe u Baljcima, g. 1846., br. 59. U spisu su točno navedeni brojevi katastarskih čestica koje je svećenik Busović ostavio župi. Uz opširne podatke o samoj župi navedeno je da je župni dvor u Baljcima izgrađen 1835. i pokraj njega mala štala. Župa je imala crkveni žig i matične knjige koje su uredno vođene.

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 25/2018.
Prethodni članakUZ IZJAVU »IUSTITIE ET PAX« O SAVJESTI Stupanje na branik čovještva
Sljedeći članakDANI UTAKMICA Lopta (ni)je uvijek okrugla?