Znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu objavili su studiju u kojoj uspoređuju okolišne i klimatske učinke tradicionalne proizvodnje mesa s istim učincima laboratorijske priprave sintetskoga mesa (Frontiers in Sustainable Food Systems 2019, 3:5). Pobornici umjetnoga (in vitro) mesa tvrde da je smanjena emisija stakleničkih plinova jedna od najvećih prednosti novoga načina proizvodnje mesa u bioreaktorima, dakle, bez »uporabe« živih životinja. Konvencionalni uzgoj stoke ili peradi zahtijeva velike površine zemlje, velike količine vode i proizvodi golem volumen plinova poput ugljičnoga dioksida, metana i dušikovih oksida. Stoga mnogi smatraju da je proizvodnja mesa iz epruvete dobra alternativa i rješenje za štetne posljedice koje u prirodi izazivaju pašnjaci, štale, klaonice i mesnice.
Ipak, prema najnovijim rezultatima proizlazi da je upitna ekološka prednost proizvodnje umjetnoga mesa u bioreaktorima. Riječ je, naime, o vrlo zahtjevnim procjenama koje moraju biti cjelovite i multidisciplinarne. Stoga nije jasno tko je i zašto lansirao gotovu i neupitnu činjenicu da je laboratorijska proizvodnja mesa »zelenija« od tisućljetne tradicije. U svakom slučaju, energijski i klimatski učinak priprave mesa u Petrijevim zdjelicama kontroverzna je tema, bez jasnih odgovora i konačnih zaključaka.
Osim toga ekološkoga prijepora, pojava sintetskoga mesa stvara niz drugih znanstvenih, ali i društvenih i religijskih prijepora i nejasnoća. Umjetno meso novi je prehrambeni proizvod, a masovnija se proizvodnja očekuje kroz pet godina. Nizozemski znanstvenik Mark Post, autor prvoga sintetskoga hamburgera, najavljuje: »Redovita komercijalna proizvodnja i prodaja laboratorijskoga mesa započet će za četiri do pet godina. Početna će cijena hamburgera biti nešto veća, oko 10 dolara.« U početku su udruge za zaštitu životinja i vegetarijanci snažno pozdravili pojavu sintetskoga mesa, odrezaka koji se pripremaju bez nasilja nad kravama ili svinjama. Novo se meso pripravlja iz mišićnih stanica u hranjivu serumu u kojem se dijeljenjem stanica formiraju mišićna vlakna, a uz pomoć kalupa mogu se oblikovati do forme odreska. Biotehnološke mogućnosti manipulacija staničnim kulturama su goleme pa je (teorijski) moguća i uporaba matičnih stanica koje nisu životinjskoga podrijetla. Takva »stanična poljoprivreda« omogućuje vegetarijancima da jedu bezmesno meso. No zbog mnogih aditiva životinjskoga (krvnoga) podrijetla, koji se rabe u bioreaktorima, upitna je prikladnost sintetskoga mesa za prehranu vegetarijanaca.
Slični se problemi javljaju u židovskoj kulturi i religiji, odnosno postavlja se pitanje je li umjetno meso u skladu s košer pravilima prehrane. Svinjska šnicla iz bioreaktora ne mora biti derivat zabranjene životinje pa to može zbuniti židovske potrošače. I mnogi muslimani mogu biti zbunjeni pred činjenicom da se staničnim manipulacijama može pripraviti svinjsko meso, koje nije proizvod – kolinja! Otvoreno je pitanje može li takva hrana dobiti halal certifikat. Slično vrijedi za hinduse i sintetske goveđe odreske. Naposljetku, pitanje mogu postaviti i kršćani (posebice katolički teolozi): Smije li se tkivo okusa mesa jesti u petke korizmenoga razdoblja?
Sintetsko meso postalo je stvarnost i sve će više zauzimati prostor u javnim raspravama, toksikološkim analizama, ekološkim procjenama i gastronomskim ocjenama. Već je danas moguće pripraviti umjetno tkivo s karakteristikama različitih životinja, a pretpostavlja se da će ekscentrični gurmani moći naručiti meso rijetkih životinja, poput pande ili tigra. Pojava sintetskoga mesa svakako je, uz ostalo, estetska kontroverza. Smatra se da će meso iz laboratorija lakše prihvatiti oni ljudi čije okruženje nije praćeno vrhunskom kuhinjom ili snažnom gastronomskom tradicijom. Stoga ne čudi da su među izrazitim pobornicima sintetskoga mesa, na primjer, Nizozemci.
Nema, dakle, znanstvenoga dokaza da je proizvodnja umjetnoga mesa »prijatelj okoliša«. Pojava takvoga tkiva u mesnicama nakazna je kritika prehrambene kulture, stila i ukusa te estetike života. S druge strane, potreba za proizvodnjom sintetskoga mesa s pravom je kritika pretjerane potrošnje pravoga mesa.
